ajme, majko, ti si shvatila sa sam takvom proglasila tebe, AM je shvatila da sam takvom proglasila sebe, što je još gore, da sam se izdigla iznad ivaneZg, njezinim promišljanja i stavila sebe kao višu, bolju, sretniju...Ifigenija prvotno napisa
Oprosti. Mene šutne Mujica, a ja tebe... on me nazvao ubervjernicom, pa onda ovdje dođem i čitam da smo nadvjernice i eto slomih se i napadoh. Oprosti!
da sam barem kakav dulji post napisala, tipa-vidiš, ivana, meni se nikad ne pojavljuju baš takve stvari, u tom obliku, nikad sumnje u samu vjeru, ili boga, racionalne, ni iracionalne.
No, svi smo različiti, imam druge dvojbe, moje su sumnje i strahovi sasvim druge prirode, jesam li dovoljno dobra, zaslužna, jesam li dovoljno uronila u vjeru, hoći li ikad dostići to što mislim da treba dostići, to što mislim da su drugi dostigli.
Bila sam vrlo iznenađena kad sam pročitala da je Majka Terezija imala svoje "progone", duboke sumnje, krize vjere, čak do malodušnosti i depresije. ronin je spomenula kako to nije čudno, da sotona voli iskušavati baš one koji su bogu mili, koji su mu blizu.
Zapitala sam se - a gdje sam tu ja? blizu? daleko?
to mi pobuđuje sumnju u ono u što stalno i sumnjam- da nisam dovoljno blizu,
a s druge strane, moj šeretski duh se tomu protivi i kaže mi- ajde, ne zamaraj se time, reci ti sama sebi da je to zapravo sreća, da si tupasta, ali sretna.
I onda samo to napišem u postu. Taj kraj, bez ikakvog prethodnog tijeka misli. bezveze.
sad mi je nakon svega samo neugodno.
 |
|||
