Citiraj leonisa prvotno napisa Vidi poruku
ja nisam nikad imala krizu vjere, nisam posumjala ali sam bila razocarana, uvrjedjena i imala susreta sa svecenicima i misama u kojima sam imal poriv izaci s mise jer se na propovjedi nije sirila ljubav vec neka...ajmo reci agresija.
odrasla sam na lijepim misama, slusala sam divne propovjedi nakon kojih sam izasla iz crkve puna ljubavlju, ali nakon dosta njih sam izasla puna gorcine.
najljepsu ispovjed i misu imala sam u jeruzalemu, na engleskom. ona me toliko dirnula u srce da sam od ganuca plakala. nije bilo politike i poziva na "borbu" protiv ovih ili onih. dok sam kod nas cesto nailazila na takve mise.
stoga prihvacam da razliciti svecenici pristupaju rijeci i razlicito ju tumace i prenose. zbog toga ne mogu uzeti svako tumacenje i svaki pristup zdravo za gotovo.
grijesila jesam, grijesit cu vjerojatno do kraja zivota. ali kako da se postavim prema crkvi i svecenicima koji to isto cine?
eno cijeli topic u kojem se raspravlja kako svecenici nisu htjeli vjencati par u kojem oboje nisu vjernici? i kako to prihvatiti?
kako onda bez sumnje prihvatiti rijec koju siri taj isti svecenik koji se oglusio i uzeo sebi za pravo ne vjencati? ili neispovjediti?

stoga, nisam nikad posumnjala u svoju vjeru, ali jesam u crkvu.
i isto tako mogu reci da cuti moze onaj koji zeli cuti i vidjeti onaj koji zeli gledati.
Na ovo sam rekla da ću se osvrnuti. U Crkvi sam oduvijek, od rođenja i valjda sam zato mnoge stvari prihvatila zdravo za gotovo i nisam njima razbijala glavu, jesam li dobro izabrala (jer je u startu izabrao netko umjesto mene), je li baš ta vjera ono što mi treba i pomaže itd.
Zaključila sam da mi pomaže i da mi je ključna za život.
Proučavala sam religije kao religije, kao sustave vjerovanja i obreda, to mi je zanimljivo područje i našla sam mnoge sličnosti u svima, naročito u monoteističkima, što je razumljivo. Iste su me stvari privlačile, temeljne vrijednosti i postulati ljubavi i dobra koje zagovaraju.
Različita je razrada sustava, religije, obreda i načina štovanja. U KC me nitko ne prisiljava biti, nema regrutiranja što većeg broja članstva napadnim nagovaranjem, što je imperativ u nekim drugim zajednicama, kad si došao -dobrodošao, ako odeš, žao nam je, ali nema upornog proganjanja da se vratiš.
Bili je doba kad su me znali uznemiriti svećenici koji nisu nijednu misu mogli proći bez politike, nastupaju agresivno, vidiš da nema takta i gotovo.
Ali Crkva je velika, i brojna, ne samo kao institucija nego je brojan narod, i svećenstvo i laici, a da tu čovjek ne bi našao
one koji će ga zbilja dobro i strpljivo voditi. Toliko predano da se čovjek začudi otkud jednom čovjeku toliko srca za toliko različitih ljudi, kako svakome može jednako pružiti ruku (vel. Ramos je jedan od njih, ali nipošto jedini).
Reći će neki - to mu je posao. I svakom je vjerniku "posao" biti dobar čovjek pa, bez obzira na taj posao, i jesmo i nismo, kako kad.
Uopće ne znam kad sam se makla od priča koliki su im dvori i što ne daju sirotinji (daju, daju, nije da ne daju), kad sam vidjela da unutar tih redova ima skromnosti, naročito kod časnih sestara, da kad tražiš vjeru za sebe i sakrament za sebe i Euharistiju za sebe, svaki je svećenik dobar posrednik.
Njih i dalje ima svakakvih. Problem je na selu, u maloj sredini, tu je nekakva lutrija koga tko dopadne i nije lako kad čovjek unaprijed ide na misu i zna da će ga propovijed iživcirati.
Veliki grad ima svoje blagodati, širinu "ponude" gdje se stvarno može naći i ljudi i aktivnosti i svega.
Nije da ja ne vidim da naš župnik vozi skupi, zapravo, preskupi auto. Mislim da mu to ne treba i čudim se kako on ne uviđa da mu ne treba, ali ako ne uviđa on, ne uviđa biskup, ako ga nisu upozorili oni koji znaju za sebe da žive svetije i poštenije od njega, neću ga upozoravati ni ja.
Moj život nije oličenje svetosti ni najispravnijeg postupanja.
Meni je on dobar u svom poslanju, inteligentan, razuman, dobro vodi djecu i mlade, nije nasrtlijv, ima takta, stavove za koje je logično da ima i po savjesti i po "službenoj dužnosti".
Kad sam našla dovoljno potpore i sadržaja u svim slojevima Crkve, toliko toga da neću moći sve konzumirati ni da živim dva života, naprosto ne mogu trošiti energiju na sve mane, neka to bude poslanje nekog drugog.

(jurana, ono gore, nebitna stvar, to je bio razgovor mene i prijatelja u RL, nešto interno, nisam namjeravala detaljizirati)