leonisa prvotno napisa
ja nisam nikad imala krizu vjere, nisam posumjala ali sam bila razocarana, uvrjedjena i imala susreta sa svecenicima i misama u kojima sam imal poriv izaci s mise jer se na propovjedi nije sirila ljubav vec neka...ajmo reci agresija.
odrasla sam na lijepim misama, slusala sam divne propovjedi nakon kojih sam izasla iz crkve puna ljubavlju, ali nakon dosta njih sam izasla puna gorcine.
najljepsu ispovjed i misu imala sam u jeruzalemu, na engleskom. ona me toliko dirnula u srce da sam od ganuca plakala. nije bilo politike i poziva na "borbu" protiv ovih ili onih. dok sam kod nas cesto nailazila na takve mise.
stoga prihvacam da razliciti svecenici pristupaju rijeci i razlicito ju tumace i prenose. zbog toga ne mogu uzeti svako tumacenje i svaki pristup zdravo za gotovo.
grijesila jesam, grijesit cu vjerojatno do kraja zivota. ali kako da se postavim prema crkvi i svecenicima koji to isto cine?
eno cijeli topic u kojem se raspravlja kako svecenici nisu htjeli vjencati par u kojem oboje nisu vjernici? i kako to prihvatiti?
kako onda bez sumnje prihvatiti rijec koju siri taj isti svecenik koji se oglusio i uzeo sebi za pravo ne vjencati? ili neispovjediti?
stoga, nisam nikad posumnjala u svoju vjeru, ali jesam u crkvu.
i isto tako mogu reci da cuti moze onaj koji zeli cuti i vidjeti onaj koji zeli gledati.