Slučajnost je čudo pri kojemu Bog želi ostati anoniman...

U mom životu izmjenjuju se periodi aktivnog vjerništva i pasivnog.
Momentalno sam u pasivnom stanju, maleno dijete, sto drugih izlika koje su pol opravdane, a pol ne.
U svakom slučaju znam da Bog jest i da je Stvoritelj i da je prisutan u mojoj svakodnevici, a ja sam ta koja Ga poziva da dođe u moj dan.
Kad razmišljam o prošlosti, pronalazm Njega i Njegova djela u vrlo važnim događajima koji se tiču nekih mojih osobnih stvari. Uvijek je On djelovao i možda ponekad nisam točno znala, ali danas sam sigurna da me On vodio, utjecao na stvari te čak i spasio.
Ne mogu to objasniti riječima, a srce ne govori...
Teško je na forumu nuditi neka svjedočanstva, pisana rječ svašta trpi, ali bitno je da ja znam...
Uglavnom, nemam pojma više kaj sam htjela reći...Zadnje vrijeme ne idem u crkvu, kako se ne mogu ispovjediti nekako sam to zanemarila, ali molim se svejednako, razgovaram s Bogom, čitam Bibliju, makar mi fali onaj osjećaj čistoće kad izađeš iz ispovjedaonice, osjećaj mira i snage Duha Svetoga kad primiš hostiju...
No dobro, doći će dan...