U subotu krstimo našu djevojčicu.
Veselim se beskrajno, više nego sam se veselila za ijedno drugo svoje dijete. Ova mi je mala došla kao neki anđeo s neba, od svog rođenja je takva, dobra, puna veselja, radosti, smijeha, od kad je prvi put otvorila oči do danas,
i tako djeluje na sve nas, kao anđeoska rukica.
Od trudnoće s njom, od njezina rođenja, ne znam što se dogodilo s našom obitelij, ali dogodilo se puno dobroga.
Kako to zna bivati u crkvi u Hrvata, potraga za odgovarajućim kumovima bila je puna smiješnih anegdota.
Već smo za stariju djecu ispucali s lagera kume za koje sam odmah znala da imaju sve sakramente i da neće biti zapreke za kumstvo, e, sad je ostalo propitkivanje ostalih iz "skupine prijatelji" - tko je od vas u crkvi vjenčan, tko ima koje sakramente...., tko je dovoljno "častan"
(uh, koje su se tu dobre rasprave vodile, ja sam častan, ti nisi, smijeha da trbuh boli), po svim propisima, da bude kum.
Nena-Jabuka prvotno napisa
U subotu krstimo našu djevojčicu.
