Ova teza o tome da se netko "boji" programa ili kurikuluma ja vjerujem da se čini uvjerljivom, na prvu loptu, ali kao što su forumašice već rekle - nije stvar u tome da se itko ičega boji, a ponajmanje nekog programčića u školi u tih par sati.
Škola je jedan od autoriteta; srozan, nažalost, ali i dalje je to autoritet za djecu i mlade i važno je koji se standardi tamo zacrtavaju. Ako škola drži standard - kad si već drogiran, upotrijebi kondom ja vjerujem da je to katastrofa koja čeka da se dogodi. O što će se taj mladi čovjek mjeriti? O školu, koja zvuči kao rubrika trač-novina? Ili celebriti iz Red Carpeta?

Škola je tu da postavi visoke kriterije ponašanja, ophođenja, postignuća; dječja narav je tu da kvari, unosi novosti, ispituje granice, ali to što je naporno odgajati djecu, i što bismo radi bili guba-truba, nije razlog da onda kažemo - a onda dobro, ako se već hoćete drogirati, ulaziti u odnose s kime vam se čini zgodno, i kojeg god spola, ako biste vi eksperimentirali, ali bez posljedica, evo nas, mi ćemo vas naučiti kako da se provučete sa što manje posljedica.

I isto tako mi je neprihvatljivo da se duboko intimne stvari o tome kakvi su dodiri tebi ugodni, tko te privlači i kojeg se roda osjećaš provlače u učionici, to je isto pitanje kulture i standarda ponašanja. Ako učimo djecu da čuvaju svoju intimu čisto tjelesno, dakle ne stavljamo ih gole na net, čak i kad im je par godina, učimo ih da drugi dodiruju na način koji im nije ugodan - ne razumijem zašto dozvoljavamo bilo kojem nastavniku ili psihologu ili liječniku i hrpi druge nedorasle djece da uđu emotivno, mentalno i verbalno u tu zonu? U nekom sigurnom krugu - obitelji, prijateljica, na nekom kružoku svaka će mlada ekipica potegnuti pitanja koja ih muče i o kojima misle (i vesele se, svejedno). Ali, tu mislim da mora postojati diskrecijsko pravo da se bira pred kim ćeš pričati intimno, a pred kim površno.

I to je sve. Imamo se mi ozbiljnijih stvari za bojati, kad bismo se željeli bojati. Ova "bitka" je bitka za dostojanstvo, doličnost i standarde ponašanja i javnog diskursa. Jer svaki put kad se letvica spusti niže, netko će je poželjeti spustiti još korak niže.

Možda se tu dio javnosti ne slaže gdje letvica treba stajati. No, zato imamo demokratsko društvo i mogućnost da se javni diskurs uredi tako da ljud u najmanju ruku imaju izbora, ako ne i utjecaj.