Drage moje,
voljela bih s vama podijeliti jedno iskustvo i pitati za mišljenje.
Naime, u noći sa 17. na 18.12. sanjala sam jednu osobu koju nisam vidjela ni čula 17 godina.
On je bio moja velika ljubav, bili smo kratko zajedno u 3 navrata, ali, klinci smo bili i to je jednostavno puklo. Ja se odselila,ma, nebitno, kontakt je izgubljen.
Inače, on od djetinjstva ima probleme sa nogom, dijagnosticiran mu je tumor, operiran je ( tada) već 2 puta i tako.
No, sanjah ja njega i sebe, ništa posebno, ali probudim se sa tako lošim predosjećajem da sam cijeli cjelcati dan provela u napetosti, grču i čak suzama.
Nazovem mamu i ona mi kaže da se najbolje moliti za tu osobu, to je Božji znak da se molim za njega.
Ja ko ja, pročačkam po FB-u i nađem nekoga s njegovim imenom i prezimenom, blesa, pošaljem mu nebuloznu poruku tipa ;"Ja sam ta i ta, ako me se sjećaš, nemaš fotku pa uopće nisam sigurna jesi li to ti, ali, eto, ako jesi željela bih samo znati kako si?"
Loš osjećaj ne prolazi jer na njegovom, ako je to on, profilu vidim neke insinuacije o bolesti, ništa konkretno, samo piše da se nada da će idući Božić biti zdrav (ako je to on?!)
Izmolim krunicu za bolesne...malo je lakše, ali i dalje grč je prisutan.
Navečer moja mama ima prometnu nesreću...Nije joj ništa, hvala Bogu, samo ju je On sačuvao jer je čudom ostala bez posljedica.
Loš osjećaj nestaje, ali i dalje mi je ovaj muškarac na pameti. Pazite, u 17 godina možda sam 1 pomislila na njega...
Sad se osjećam glupo jer mislim da sam nesvjesno i brzopleto povezala san i loš predosjećaj s njim, a osjećaj se odnosio na moju mamu...
Osjećam se glupo, poslala sam tu glupu poruku, čovjek se nije javio, a ja u sebi i dalje osjećam potrebu moliti za njega, što i radim svakodnevnim moljenjem krunice za bolesnike...
Neznam, možda sam samo autosugestivna...možda je stavrno bolestan i možda mu stvarno treba moja molitva...ali više nisam sigurna, u jednu ruku jesam, ali druga strana me kopka i osjećam se blesavo...Voljela bih samo nekako znati da nisam glupo postupila kako se i osjećam- nakon 17 godina iznebuha i to na FB-u poslati poruku...prevelika sam kukavica za nazvati...
Jel me itko kuži...molim se, a nisam sigurna jesam li samu sebe uvjerila u potrebu te molitve samo da bih opravdala loš osjećaj koji možda s njime nema nikakve veze???