I ja tako nekako...ne znam da li baš od Zdenke, ali znam da kod nas u bodulima mali Isus nije nikome ništa nosio. I moja nana, valjda najpobožnija žena koju sam znala nije spominjala nikad nikakvo darivanje za Božić. Oni su bili sretni ako su imali i što pojesti na taj dan, a kamoli da je bila riječ o kakvim darovima. Njezina kći, moja mama, koja je valjda bila 1. generacija ateista u obitelji znala nam je samo otpjevati pjesmicu : U sve vrime godišta, ostali smo bez išta. Falabogu imamo još jednog pivca i kokoš.
Djed Mraz je simbol mog djetinjstva, a tako i mojoj djeci. Neka je iskomercijaliziran, ali meni je simpa taj bradonja.![]()







