Kada je moja beba imala 17 dana, odspavala je 7 sati u komadu, a ja nisam prepoznala prepunjenje dojke i završila sam sa 39,7, a kasnije i na antibioticima. Sada je stanje bolje, ali su meni ostala neke nejasnoće. Sa svih strana sam čula sto savijeta i mahom su to bili "izdajaj, izdajaj", ali meni to nije imalo baš puno logike pa nisam baš puno izdajala. Dakle, moje prvo pitanje je "Kada je nužno izdajati?!?"
Moja beba i sada ima neki svoj čudan ritam sisanja tako da predvečer sisa non-stop, praktički satima i mogao bi još... ali ja više ne mogu pa ga tata uspije uspavati nakon dugog plača. I onda kad zaspe spava ko top satima, a meni se dojke opet pune i pune. Zbog straha od prepunjenja zadnjih par noći ga budim kad osjetim da su dojke pune i tvrđe. Da li tu ima neki pametan savijet? Strah me ako čekam da se sam probudi opet ne završim s upalom...
I još jedno pitanjce (nadam se da ne dodijavam previše). Kad dojimo, a to radimo uvijek na ležećki, često mu curi mlijeko iz nosa, donje nozdrve.. da li je to normalno?!
Puno hvala!!!
I javna zahvala Renati!! Bez njene pomoći teško bih prebrodila prve dane dojenja!!!