rodila 27.12.2010. nažalost - potvrđujem nema savjetnice, a sestre na odjelu carica totalno nezainteresirane za pomoć oko dojenja - čast iznimkama, ali po meni i one nedovoljno i s jako malo strpljenja,
ja imala uvučene bradavice, i kao što je gore netko napisao i ja sam naravno došla s idejom da ću dojiti, prilično nepripremljena na sve teškoće u dojenju, neuspješno pokušavale i sa šeširićima i bez njih, dok nisam počela već u rodilištu, a kasnije doma i nastavila isključivo izdajati i izdržala do M. osmog mjeseca života....ne mogu reći da je sve njihova krivnja, ponavljam bila sam needucirana to je istina, ali ni od njih nisam dobila gotovo nikakvu pomoć...tako dapo meni plakate "prijatelj djeteta/dojenja" zasad mogu objesiti mačku o rep, a ne na zid....





po meni plakate "prijatelj djeteta/dojenja" zasad mogu objesiti mačku o rep, a ne na zid....
Odgovori s citatom

)

, ja govorim da nije gladna, da je papala i to lijepo ( to jutro mi je nadošlo mlijeko) i sada spava. Ona opet da je gladna, da je puno izgubila na težini, da obavezno treba ad uvesti jer je velika, da bi trebala više pojest. ja opet govorim da je gladna plakala bi i da nije izgubila niti 10% posto. na kraju sam morala i ja "shvatiti" da je gladna, jer bi nas ostavila još u rodilištu i šopalo bi ju ad-om i rekla sam okej, doma imam bočice, mlijeko, i nadodavat ću joj. pustilo nas ipak doma, a u kući ni bočice, ni ad-a, samo ja i moja princess, tako je i danas nakon 3mj... uglavnom, trebalo bi se više poticati dojenje, i sestre, a i pedijatrice. ipak majka više vjeruje pedijatrici nego sestri i ako jedna doktorica kaže neinformiranoj prvorotkinji da uvede ad svom djetetu, adio dojenje.
.) Moram to napisati i ne, nikakvu vezu nisam imala. Možda će vama babica bit sjajna, a sestre bezvezne... 