Rodila sam prije deset dana pa mi je sada odgovor na moje postavljeno pitanje jasniji.
Što se tiče boravka u samoj rađaoni, odnosno rađanja, u mojih osam dana koliko sam bila u bolnici sve žene su davale velike pohvale i doktorima i babicama. Sam porod je išao u napredak u smislu osoblja. Zbilja i od mene sve pohvale. Atmosfera je smirena i ugodna i zbilja sam se osjećala kao netko tko će ubrzo postati majka, a ne netko tko se muči sam sa sobom.

Što se tiče odjela i skrbi KATASTROFA!!!
Ne znam koje su tečajeve pohađali, samo znam da im fali onaj osnovni koji učimo od ranih dana, a to je kultura.
Na moje pitanje "sestro molim vas možete li mi podignuti krevet" dobila sam kratak i jasan odgovor "ne mogu".
Forsirala sam dojenje od prvog dana, moje dijete je napredovalo i nisu imale potrebe davati joj bočicu. Nisu niti malo izašle u susret nikome tko je htio dojiti dijete i tko je imao toliko bolne grudi da je gledao u dijete kao u Boga kada će zaplakati da je gladno.
Četiri noći nisam ni oka sklopila, ja i još dvije cure što su sa mnom u sobi bile dežurale smo da zovemo sestre da nam donesu bebe kada su plakale.
Jedva sam se izborila da dijete dojim na zahtjev, a ne da je budim iz sna kada je "vrijeme za podoj".
Imala bi ja još štošta za navesti, ali ću se ovdje zaustaviti jer mi se uopće ne prisjeća tog dijela boravka u bolnici.
Isto tako, moram kazati da je bilo par predivnih sestara, jednu izdvajam i njoj ću napisati posebne zahvale i pohvale direktno na bolnicu.

Osobno mislim da nam novo rodilište neće puno značiti ostanu li međuljudski odnosi ovakvi kakvi su sada.

Sve pohvale ekipi u rađaoni.