Ja sam već dva tjedna na održavanju trudnoće i jednom riječju - POLUDIT ĆU!
Prvo šta me ovaj drugi tjedan drže bez veze, sve mi je u redu, i ja i bebe, ali niti me tko gleda, niti mi ko šta govori. Doktori samo mrmljaju nešto sebi u bradu, i nedaj bog da ih šta pitaš, usredotočili su se na skroz krivi problem, tj. stvorili su ga tamo di ga nema, i sad gledam u plafon i brojim dane... 30+1... 30+2... bojim se da ću od dosade dočekat i 40+0 i ovdje ćamit do lita!
Grijanje trenutno radi na +28, svaki put se budim u vodi, a ako pitaš čistu spavačicu prave se da su zaboravile sve dok ne trčiš po hodniku za njima. Sestre su kako koja, uglavnom namušene ako im zvoniš, svaka ima svoj način rada. Tako jedna viče ako ne izmirim fibru, druga da kog vraga to mirim... jedna kaže da infuzija mora teći brzo, a sutra kad je jedva kapala, pa sam zvala sestru da sporo ide, izderala se na mene da to tako mora i da će ako ide brže ubit i mene i bebe... I tako mi je boca koja treba isteć za 12 sati tekla 48...
Wc papir dobijemo samo jednu rolu ujutro, kasnije ne daju, a ako ujutro vide da imaš svoju rolu, ne daju ni tu jednu... A da smanje grijanje za samo jedan stupanj, mogli bi cilo rodilište ispunit wc papirom!
Neki dan je urlala da će nam zvat policiju jer nam je došlo po troje ljudi u sobu umisto jedno, ne smiš nosom povirit van sobe... ma ko žandari su! I svaka cimerica koja mi hitno ode rodit (a bilo ih je), ja joj spremam stvari... ma KOMA! Jednom riječi, pucam po šavovima, tri dana nakon poroda se možda i da izdržati, ali ovo je mučenje kojemu se ne nazire kraj.

Sorry na ovako crnom izvještaju, znam da ima ovdje i nekih dobrih stvari... samo se trenutno ni jedne ne mogu sitit...