Citiraj Askia prvotno napisa Vidi poruku
ja i beba smo žive i zdrave.. to je najvažnije. samo rodilište mi je ostavilo gorak okus.to mi za sad i nije toliko bitno.smatram da je veći problem što te nema nitko savjetovat i pomoći vezano za dojenje.. bio mi je paradoks u svakoj sobi veliki plakati.. rodilište prijatelj dojenja.... prije bi rekla neprijatelj... grudi mi natekle, nadošlo silno mlijeko, i neće van, boli ko sam vrag.. i nema ti tko pomoć!!! nema ti tko dat savjet!! strašno... svako jutro me doktor pitao dal sam imala stolicu ?? ok ... u redu ... al za grudi nitko ništa .sestre su previše zauzete sa svojim poslom . za svak molbu za pomoć.. samo bi me u prolazu uhvatile za grudi i zaključile da su pune mlijeka ... i to je to..... smatram da bi svako jutro stručna osoba trebala obilazit rodilje.. pomoć namjestit bebu na grudi.. savjetovat.. dati par riječi utjehe... što god... priznajem .. ovo mi je prva beba.. i više sam se pripremala za porod.. literatura.. i sl.. a za dojenje sam donjela odluku da cu dojit i to je to.. uopće nisam znala što mi se može dogotit.. bila sam ne pripremljena.
ovako sam i ja došla nepripremljena za dojenje u rodilište
mislila sam , dojit ću i to je to

ali meni je dolazila savjetnica za dojenje svaki dan, nije doduše bila nešto posebno ljubazna ali pokazala mi je kako se trebam ja namjestit i kako namjestiti bebu
a i sestre su bile ok . donosile su mi je stalno jer je ona htjela sisati, nije htjela bočicu a morala je na sunčanje zbog žutice pa su mi je donosili u svako doba dana (staro rodilište)
ali ja sam bila dosadna i uporna s pitanjima
još sam pitala tu savjetnicu za dojenje mogu li malo izdojiti za po trajektu kao ako bude gladna da joj dam bočicu a ne sisu () a ona me izgadila da ne, pa zašto bi joj davala bočicu šta sam luda
tako da