 |
|||
nama sestre uglavnom bile prva liga, stalno nas pitale treba li nam šta, provjeravale imamo li mlika. cimerici su se bila prepunila prsa, a bebačica samo čučala bradavice, pelene skroz suhe, pa su joj pokazale kako da se ručno malo izdoji da joj bude lakše, donili joj sterilne posudice da ne baca mlijeko, pokazali joj kako će joj posli dat na čašu...ma stvarno ne mogu rič reč.
baš mi je drago ovo čut
rodila 27.12.2010. nažalost - potvrđujem nema savjetnice, a sestre na odjelu carica totalno nezainteresirane za pomoć oko dojenja - čast iznimkama, ali po meni i one nedovoljno i s jako malo strpljenja,Pepita prvotno napisa
ja imala uvučene bradavice, i kao što je gore netko napisao i ja sam naravno došla s idejom da ću dojiti, prilično nepripremljena na sve teškoće u dojenju, neuspješno pokušavale i sa šeširićima i bez njih, dok nisam počela već u rodilištu, a kasnije doma i nastavila isključivo izdajati i izdržala do M. osmog mjeseca života....ne mogu reći da je sve njihova krivnja, ponavljam bila sam needucirana to je istina, ali ni od njih nisam dobila gotovo nikakvu pomoć...tako dapo meni plakate "prijatelj djeteta/dojenja" zasad mogu objesiti mačku o rep, a ne na zid....
Potpis!
Što se tiče dojenja, po meni loše, nisu sve, ali dosta je jedna koja ne valja da dvije žene ne doje.
žaj mi je šta je tako, nama je sigurno u prilog išlo i šta smo bile drugorotke, obe već dojile i imale prilično dobar porod.
Što se tiče dojenja, ja sam bila možda malo bezobrazna, nisam dala ni blizu, nisam odgovarala na pitanja.
Pedijatri su mi bili jedini koje sam pitala i slušala.
Ali eto, ja sam ipak drugorotka i drugi put dojim.
Evo mali apdejt koga zanima:
-nakon carskog u spinalu na intenzivnoj se stoji 6 sati i onda voze na odjel
-spavaćice sam mogla imat svoje, bez obzira jel ima čistih ili nema i to na patologiji trudnoće i babinjačama-caricama. Vidjela me i vizita, nitko ništa nije rekao.
-sestre su uglavnom super, iako neke samo na riječima potiču dojenje, ali većina ih jaaako blagonaklono gleda na mame koje žele samo dojiti. Ne znam koliko objašnjavaju, meni nije bilo prvo dojenje a ni cimerici.
-bebe se presvlače 3 puta dnevno, ne rade problem ako to radiš sam, dapače stekla sam dojam da im je i draže-imaju manje posla. Kad bi ostala bez svojih pelena ili gazica za pupak uvijek bi mi bez problema dale, čak i ako bi to bilo više od 3 puta dnevno.
-na neonatologiji je dojenje organizirano 3 puta dnevno, 9, 12 i 15 sati, za ostale termine hranjenja možete slati izdojeno mlijeko u sterilnim čašicama (nemaju ih na odjelu)
-adaptirano mlijeko se nudi po sobama svaka 3 sata, daje se iz čašica ali se koji put potkradu i bočice.
-pedijatrice su super, što god me zanimalo svaka mi je detaljno objasnila.
-i na kraju, veliko iznenađenje za mene-vizita više ne pregledava uloške
trampolina, super informacije...
iako nemam namjeru rodit na carski, ali nikad se ne zna...
nego, kako to misliš, vizita ne pregledava uloške, pa šta onda pregledavaju?
Pa u stvari ništa
"gospođo, kako se osjećate? jeste li imali stolicu?" i gotova vizita.
Pretpostavljam da sam imala kakvih problema pogledali bi, ovako stvarno nije bilo potrebe.
Sve u svemu-ja prezadovoljna.
Cestitam!
Drago mi je da ti je bilo dobro i da si zadovoljna, takav dojam sam stekla iz tvog posta
evo kratkog sažetka:
rodilište uređeno super, stol za rađanje u boksu kao avion, udoban, širok....
lipo te kolicima odvedu u sobu ( i bebu zajedno s tobom)...
sobe super uređene, spasio me krevet na botune, spas za dojenje....tuš odličan (osim činjenice da od tri dana dva dana nije bilo tople vode od 6 do podne)
malo fali balkon da možeš prošetati i rastegnut noge ali eto, ne može sve....
u sobama vruće ali možeš malo otvorit prozor, bebama ne smeta...
spavaćica nije bilo dovoljno tako da se može i svoja koristiti ( u njihovima je grozno vruće, ja sam čak jednu večer spavala u majici na špaline i gaćicama)
rooming in je super iako malo naporno ako beba stalno plače (pogotovo prve dvije noći) ali uvijek možeš zvati sestru da nadohrane bebu iako ne bi smjeli bez odobrenja pedijatrice voljne su dati malo pogotovo po noći da mama odmori...ja sam ih zvala drugu noć iako želim samo dojit ali umor je bio jači...
protokol je : 6 ujutro mjerenje temperature, čistačica, doručak, vizita , presvlačenje djece, čistačica, vizita pedijatrice, ručak, presvlačenje djece (oko 3), posjete, mjerenje temperature, večera oko 7 , presvačenje oko 10
osoblje: meni su stvarno svi bili ok posebno sestre na babinjačama 2 , ljubazne, pričljive i spremne pomoći...
eto malo se odužilo...
koga još nešto zanima neka pita
Ovo ne da ne bi smjelo biti, nego je za svaku kritiku, jer to dapače nije promicanje dojenja, već upravo suprotno i u večini slučajeva rade veću štetu nego korist.
Ja sam o ovome pisala nakon što sam rodila prije šest mjeseci i vidim da se ništa nije promijenilo.
Ne bi ja to tako strogo gledala; za vrijeme mog boravka vidjela sam svega, od zahtijevanja bromergona preko totalnog neznanja do vrlo nabrijanog izražavanja prodojećih stavova. Sestre bi se istina trebale više potruditi oko educiranja (u stvari bi ih i trebalo biti više na odjelu) ali ovo nuđenje adaptiranog je bilo skroz ok. Ako ja želim dojiti i inzistiram na dojenju moram prihvatiti da postoje žene koje ne mogu/ne žele dojiti.
Moja zamjerka ide guranju bočice na mala vrata, zato što nemaju više čašica
edit: u stvari ne znam kakvi su propisi u vezi AD mlijeka za rodilište prijatelj djece
Posljednje uređivanje od trampolina : 08.05.2012. at 17:20
@luce, tek sad vidim post
hvala na čestitkama
i da, zadovoljna sam kako je sve prošlo. Ovaj put sam znala i šta želim i kako to postići
nema na cemu i bravo za ovoOvaj put sam znala i šta želim i kako to postići
ni ja ne bi tako strogo gledala na nudjenje AD; ja sam znala da cu dojiti, uz iskustvo koje imam. Evo i sad jos uvijek dojimo i nastavit cemo i dalje (skoro nam je 9 mj.)
Nama je to AD jako dobro posluzilo u ono vrijeme dok mi mlijeko jos nije nadoslo, jos pogotovo sto je to bio carski rez pa ide jos i kasnije. Pustila bi ga da navlaci koliko smo mogli izdrzati prije nego bi se on ozbiljno uplakao. Tocno osjetis kad beba zeli jesti, a kod tebe nema. U mobitel sam tada zapisala koliko je AD pojeo, cisto da pratim i to je izgledalo ovako:
1. dan (zivota): 1 nadohrana
2. dan: 3 nadohrane
3. dan: 1 nadohrana ....i otada nista vise.
Posljednje uređivanje od luce2006 : 09.05.2012. at 11:35
Evo baš radi ovoga bi ja inzistirala na edukaciji rodilja i brojnijem osoblju na babinjačama. I ti i ja smo znali dosta o dojenju, kako postaviti bebu na prsa, koliko joj pustit da vuče "na prazno" i što točno znači kad im damo Ad. More žena to ne zna, a za bočicom posežu većim dijelom radi panike i nesigurnosti nego radi komocije. Mislim, sjećam se sebe s drugim djetetom, dizala sam frku radi svake bočice na neonatologiji, a nisam se mogla izdojiti. Što su ljudi trebali, organizirati posebnu jedinicu samo za mene? (da ne ispadnem nn1 uspješno smo dojili 2 godine, ali trebalo je premostiti neonatologiju, i hvala boci i divnim sestrama tamo)
Ovo za carski i dolazak mlijeka čak i nisam sigurna. Ovaj put (a sva tri su bili CR) su mi grudi buknule već krajem 2. dana. Prije sam čekala i po 5 dana dok baš ne dođe mlijeko. Mislim da to ovisi o svim okolnostima poroda, ne samo o završetku.
Nije stvar kome je ad dobro poslužilo, a kome ne. Svaka majka ima pravo izbora, da li želi dojiti ili ne, da li želi dati djetetu ad ili ne isto kao da li zaista djetetu treba ad ili ne. Poštujem svaki stav, jer svaki koji je došao od majke djeteta je takav i treba ga prihvatiti s poštovanjem.
Međutim, kada rodilište ima status "Prijatelj djeteta" ne bi se smjelo nuditi ad.
Ja ne lupetam na račun vaših postova, prije 6,5 mjeseci sam bila tamo i vidjela što rade i kako rade te koliko ih je briga za pomoći nekim rodiljama, kažem nekim jer vjerujem da su neke naletile na ok osoblje i sestre koje nešto znaju.
Potpuno točno!
Beba nakon poroda ne vuče nikad na prazno, u dojkama ima točno onoliko kolostruma koliko bebici treba. Prvi dan kapacitet bebina želuca je samo 5 ml. Sve potrebe bebice se zadovoljavaju neograničenim držanjem bebe na dojci, nešto drugo je slučaj kad majka to nije u stanju i kad je bebica odvojena od majke. Samo želim naglasiti da bebica ne vuče na prazno i u tom slučaju dodavanje ad nema nikakve svrhe ili koristi!
samo da se nadovežem...
i nama su nudili AD, naročito navečer ali mi smo (cimerica i ja ) ga uredno odbijale, čak je cimerici pedijatrica na pregledu zaključila da je gladan i dali su mu nadohranu ali je jako malo pojeo ...
iako sam dojila prvu curicu 3 god i 3 mjeseca (do nedavno) sa njom sam se oboružala i bočicama i sa Ad od straha da ne bude gladna , sa ovom bebom sam odmah znala da nikakve bočice ni AD ne dolaze u obzir ipak sam drugu noć u rodilištu nakon što sam je nosala do 3 ujutro i nakon višesatnog nasisavanja iz nemoći i od iscrpljenosti zbog nespavanja zvala sestru da joj dođe dati malo nadohrane ...popila je 20 ml i zaspala....
e sad, zašto ovo pišem....
ja sam znala da nije gladna i da imam mlijeka i da ću imati mlijeka (kako ovo glupo zvuči) ali sam ipak posegnula za nadohranom taj jedan jedini put...a mogli smo i bez toga....
slažem se da bi rodilište prijatelj djece trebalo inzistirati isključivo na dojenju i imati adekvatnu pomoć od strane sestara i babica jer ako sam ja iskusna posegnula za AD neka druga majka (prvorotka) će sigurno i više puta i onda ode dojenje...
nisam sigurna u poantu ovog posta i eto zašto nisam napisala priču s poroda-ne znam se izražavat pismeno-leonisa je kraljica (pitat ću nju da piše za mene)
Pepita, zato sam na prazno i stavila u navodnike, da ne bi tko pomislio da u cicama nema ništa (ali još ima sestara koje ne priznaju ništa do dolaska mlijeka).
Nisam razumjela ovo da u rodilištu koje je prijatelj djece ne bi smjelo bit AD, jel to znači da mame koje ne žele dojiti moraju nositi opremu sa sobom? Ili da moraju potražiti drugo rodilište?
Meni je puno draže da se inzistira na dojenju, da sestara ima više, da su revnije u obuci friških dojilja, ali da istovremeno imaju mogućnost dat mlijeko na čašicu (boce bi definitivno izbacila, još se tu i tamo zna potkrast koja) i doooobro objasnit koje su posljedice toga.
Hvala ti za ovo boldano jer u tome i jest bit, neće se desiti smak svijeta za "jedan put" bitnije je da majka zna da to i nije bilo nužno, ali razumijem da je ponekad jednostavno teško.
[B prvotno napisaja sam znala da nije gladna i da imam mlijeka i da ću imati mlijeka (kako ovo glupo zvuči) ali sam ipak posegnula za nadohranom taj jedan jedini put...a mogli smo i bez toga....[/B]
slažem se da bi rodilište prijatelj djece trebalo inzistirati isključivo na dojenju i imati adekvatnu pomoć od strane sestara i babica jer ako sam ja iskusna posegnula za AD neka druga majka (prvorotka) će sigurno i više puta i onda ode dojenje...
nisam sigurna u poantu ovog posta i eto zašto nisam napisala priču s poroda-ne znam se izražavat pismeno-leonisa je kraljica (pitat ću nju da piše za mene)
trampolina ne da ne bi smijelo biti ad-a jer toga uvijek mora biti. Nego se ne bi smjelu nuditi majkama.
Ahaaa
Malo sam tupava zadnje vrijeme, hormoni valjda
S tim se slažem potpuno, onaj tko ga treba neka ga traži.
Imam informaciju da su zadnjih dana u rodilištu bebe odvojene od mama, jer nema mjesta na odjelu, rodilje su prebačene na odjel patologije trudnoće gdje bebe ne smiju pa su stoga odvojeni i bebe se hrane adaptiranim mlijekom. Imam jednu mamu koja 12 sati nije vidjela ni dojila svoje dijete što je prestrašno...
Molim vas, ima li koja nova rodilja koja mi može ovo potvrditi. Da li je zaista tako?
ako je tako onda je strasno,nisam nista cula za to odvajanje beba,morat cu se raspitat. ako ima neka trudnica da je rodila nedavno, nek nam napise svoje iskustvo, jer svaki dan uvode neke promjene. meni je termin za 2 tj pa bih da budem pripremljena
meni je boravak u novom rodilištu bio super. e sad, dojenje i ad... ad dijele šakom i kapom, čak i pedijatrica ( i bočice također). recimo moja cura se rodila 4400g, na dan kada smo išli doma imala je 4100g što nije dozvoljenih 10%. bila je stalno na siki. taj dan u viziti, pedijatrica je zaključila da je moje dijete gladno, ja govorim da nije gladna, da je papala i to lijepo ( to jutro mi je nadošlo mlijeko) i sada spava. Ona opet da je gladna, da je puno izgubila na težini, da obavezno treba ad uvesti jer je velika, da bi trebala više pojest. ja opet govorim da je gladna plakala bi i da nije izgubila niti 10% posto. na kraju sam morala i ja "shvatiti" da je gladna, jer bi nas ostavila još u rodilištu i šopalo bi ju ad-om i rekla sam okej, doma imam bočice, mlijeko, i nadodavat ću joj. pustilo nas ipak doma, a u kući ni bočice, ni ad-a, samo ja i moja princess, tako je i danas nakon 3mj... uglavnom, trebalo bi se više poticati dojenje, i sestre, a i pedijatrice. ipak majka više vjeruje pedijatrici nego sestri i ako jedna doktorica kaže neinformiranoj prvorotkinji da uvede ad svom djetetu, adio dojenje.
Ja sam rodila prije 6 mjeseci.Prvo da ohrabrim sve koje trebaju ići roditi i kojima je prvo dijete . Ne bojte se ! Nije strašno i ne vjerujte filmovima i raznim pričama. Ja sam prvo dijete rodila preije 5 god u staro rodilište i sada drugo u novo. Oba puta imam super iskustvo.I oba poroda su mi bila brza i odlična .Ja sam se sada bojala i pitala kao jeli moguće da i drugi put sve prođe doslovno idealno ! I uvjerila se da je moguće! Sada sam rodila sina od 4680 !! Iz drugog truda !! Sat vremena sam bila u boksu !! Dr. Srdelić Mihalj ODLIČNA KRASNA I ORAZOVANA DR. A prvu curicu isto tako brzo .Ni rijeći nisam pustila ,a kad bi ćula one oko mene što jauću,stenju,deru se ... poludim. Naravno da svi nemaju isti prag boli ali vjerujte mi lakše vam je kad mućite nego kad stenjete itd. Mene su sestre pitale da jesam li sigurna da imam trudove pošto sam sva mirna !! Ha ha a ja kažem da pa šta bi se sada trebala derati.Boli naravno ali u onoj sekundi kad stane ,kao da nije ni bilo ništa.Stisnite šake i izdržite malo jer vam onda dolazi najveća radost! Ja sam dan prije ostala u bolnici jer su kao malo bili nepravilni otkucaji djeteta ali to je sve bilo ok,jer je beba bila velika pa kako bi se okretala to bi na tren bilo.Tako nemojte se ni toga bojati. i već sutradan ujutro sam poćela dobivati trudove i rodila za tren ! Cura u sobi samnom što je održavala trudnoću je rekla da sam joj ja dala snagu da izdrži .Svojim optimizmom a pogotovo kad me je vidila da se šminkam !!ha ha ! Jer ja kad sam počela dobivati trudove ,uzela lijepo rimel,puder,sjenilo.. i sredila se ! Cimerica je pucala od smija ! Tako drage moje glavu gore i sretno ! VI TO MOŽETE !! Rodilište je dobro !! Ima svojih mana ali njih zanemarite. Piđame svoje nosite ! Za dojenje pitajte sve što vas zanima i zovite ih i sto puta ako treba .Njima je posao da vam pomognu a to što neke ronzaju pokušajte zanemariti. Znam da nije lako ali skupite nadnaravnu snagu . I mene su sa prvim malo ispotezali d abi se ja od šoka poćela njima smijati pojedinim kako postupaju.Ali hvala bogu sve je pošlo kako treba !
Ja imam info da je krenuo porod i na stoliću, ima li koja mama da je rodila na stoliću? Samo me zanima kako je bilo
da i mene to zanima...zar zbilja nitko nema iskustva s tim?!Ja imam info da je krenuo porod i na stoliću, ima li koja mama da je rodila na stoliću? Samo me zanima kako je bilo
nazalost moje iskustvo poroda i poslije poroda je prestrasno i ne bih zeljela niti jednoj zeni da ikad ista slicno dozivi. ne zelim plasiti trudnice pa necu puno u detalje. istina je da na neonatalogiji bebice hrane na bocicu ad, vidjela sam na svje oci nakon sto sam saznala od jedne sestre na odjelu babinjaca da moje izdojeno mlijeko jos stoji u frizideru. isprika sestre nakon sta je jedna majka vikala jer je uhvatila da joj dijete hrane ad a ne izdojenim je da samo zele biti sigurni da ce bebice dobivati na tezini i da duze i mirnije spavaju na ad a one stignu obaviti svoje poslove bez ometanja jer gdje bi stigle kad bi morale oko svakog djeteta dodatno gubit vrijeme.jos uvijek cuvam dudu sa odjela kao uspomenu. ima rupu razrezanu kao vrh mog prsta. da ne pricam da je podoj organiziran tri puta dnevno i ogranicen na 20 min i kao sta je jedna sestra rekla nako prisilnog skidanja bebice sa prsa tako da ga je prstima stisla za nosic: idemo goto vo je ... sta je jeo jeo je... a na vazi nula..uz to komentar nema veze dohranit cemo ga ad.. na idjelu babinjaca su navodno bolji... to stvarno ne znam jer niti jednom nitko nije dosao da nam da. ikakav savjet jer su moja bebica i od cimerice bile na neonatalogiji...
za mene kao prvorodku koja je bebicu prvi put vidjela tek nakon 2 dana zbog komplikacija poroda 20 min je bilo premalo za zblizavanje i upoznavanje sa bebicom a jos manje za uspjesno dojenje.....
. ne mogu toliko kriviti sestre sta nisu bile u mogucnosti pomoci savjetima jer je u vrijeme hranjenja na neonatalogiji bila totalna ludnica dok nahrane sveee bebice.. vise je stvar manjka osoblja, veliki obujam posla i dugo radno vrijeme
..a ja jos uvijek pokusavam zaboraviti i oprostiti...
Evo, pripremam se na drugi porod. Nakon prvog sam odbijala AD kategorički...beba je bila stalno na prsima, savjetnica mi je pomogla da ju pravilno stavim, educirana sam koliko se čovjek može educirati putem literature, ovog foruma, jedno par godina prije, lagano (mislim i više od prosječne med. sestre, s obzirom ne neke izjave). Beba je plakala stalno, nije spavala, gubila je previše, pedijatzrica mi je savjetovala ad (savjetnica je bila na strani koju sam ja tada držala-isključivo sisa)...i beba mi je dva puta dehidrirala, ostali smo duže u bolnici, ja sam fibrala (viroza) itd. AD nije dobila.
Kako objasniti to?
Inače, koliko god me živcirao nemaran odnos prema dojenju prije, toliko mi sad idu na jetru te bočice-znam dobro što znači izdajati i hraniti dijete na bočicu i špricu, to sam radila mjesecima poslije, no ukoliko mi se ova situacija ponovi a ne daju mi bocu s ad, kunem se da ću nekoga tužiti.
Inače, porod koji je imao sve šanse proći kao prirodan, super brzo sam se otvarala, u odličnoj formi, pripremljena, optimistična, 7 sati nakon prvog truda se pojavim tamo, već 7 prstiju otvorena, do boksa i više...a ne, trebalo je prokidanje vodenjaka, drip, skakanje na stomak i naravno takvo rezanje da je oporavak od carskog bio vjerojatno lakši (velik gubitak krvi, stalno padanje u nesvijest dok se moraš brinuti za bebu-srećom, sestre su bile sjajne, dobre i sućutne). Doktor, sestre, svi su mi bili stvarno ljubazni...ali babica, poklapala je svaku ženu i dobila nervni slom kad sam se usudila pitat za drip, inače bih se svađala, ali tamo si zbilja u nekom stanju kad štediš kisik za disanje. U najgorem sjećanju mi je ostala ta babica i da sam tip za davanje mita dala bih jedino da mi ta žena ne priđe...
Posljednje uređivanje od linolina : 11.05.2013. at 00:56
Htjedoh napisati-čašice.
i meni je porod trebao biti posve normalan.. pocelo curenjem vodenjaka ujutro , popodne su mi krenule jake ali podnosljive kontrakcije.. pocela se otvarati ali po dolasku u rodiliste bila guzva.. boxevi manje vise puni i jos par zena na cekanju u predradjaoni.. mene su odmah smjestili u vjerujem zadnje slobodan box i bez potrbe bit ce da ubrzaju dali prepidil gel, pa za dve ure prokinuli vodenjak do kraja i dali drip jer se po njihovom nisam " otvarala dovoljno brzo". uz to su mi dali infuziju antibiotika i glukoze, pa neko sredstvo vjerujem za bolove u misic od cega sam bila totalno drogirana i sve mi bilo kroz maglu..i tako 10 ak sati na ledjima uz drip do jutra. trudovi su mi totalno podivljali i bili tolike jacine da sam povracala od muke i gubila svijest.. ctg vise nije mogao mjeriti kontrakcij i e i pistao je svako malo sta je babici islo na zivce pa su ga uklonili i ostavili samo da mjeri otkucaje bebinog srca koje je isto divljalo kako i trudovi. uopce nisam imala odmora izmedju kontrakcija. babica je bila strasno bezobrazna, komentirala kako ctg nije dobro izmjerio. ijer ne mogu biti takve varijable i da sam ja kriva jer sam se bit ce pomakla i da ne zelim dobro svom djetetu. doktor mi je pak rekao da nisam u cvitu mladosti za prvo dijete i da sam gradjena kao 12 god dijete i kako sam mislila to roditi. nisu me pustili na wc i babica mi je rekla da obavim nuzdu na stolu preko cega je stavila plahtu .. da ne kazem da sam lezala u smjesi krvi , plodne vode i pisake rasketecenih nogi gdje je svako malo netko ulazio u box i nekoliko praktikanata se ucilo vaginalnom preglefu na meni a jedan je vjezbao rucno otvaranje cervixa pod trudom. kad je pred jutro stigla nova smjena bili su ljuti sta sam ja jos u boxu, komentirali moj slucaj predamnom kao da ja nisam tamo. onda su skuzili da djetetu srce vec duze vrijeme ne kuca kako treba i da je ctg bio tocan i da nisam ja kriva da sam se pomicala( sve i da sam htjela nisam mogla od bolova iako bih dusu dala da sam.mogla leci na bok). maleni je duze vrijeme bio u porodjanom kanalu na suho, ostao bez kisika. mene je zadnjih par sati kidao neopisivo neizdrziv bolan pritisak da tiskam i mislila sa m da ce mi se sve dolje razletjeti ukljucujci i debelo crijevo. u isto vrijeme krenulo je i krvarenje, djetetu srce tuklo preko 200 da bi naglo padalo ispod 70. odjednom se svi uskomesali doktor i babica skroz problijedili, dosla hrpa dr doktora i sestara i svi odjednom bili strasno ljubazni. jedan je vikao na babicu i dr doktora sta ga nisu prije zvali.ene je babica okrivila da nisam zvala za pomoc iako sam zadnje uru dve vikala do zadnje g atoma snage jer su me bolovi trgali i nitko nije obracao oaznju. cak mi je ista babica rekla da se stisam. u par minuta sam bila na stolu za carski rez . imalu su svega par minuta da mi daju spinalnu. ja sam vec psihicki i fizicki klonula i zadnjim snagama pokusavala da ne tiskam. rez je grozan od kuka do kuka i netavan. ne tamjeram nisu imali puno vremena. cijelo vrijeme je dojtir poducavao praktikanta kako da me reze i siva i vikao na njega da ne radi dobro. maleni se rodio sa fibrom, cistom u mozgu, sumnjom na sepsu, imao hipertonus misica- distoni sindrom. za sta mi nitko nije rekao i saznala sam iz otpusnog pisma kod oedijatra.dijete nisam vidjela dva dana a na neonatalogiji se naucio na bocicu. da ne kazem da nije bilo cistih spavacica, da mi je sestra dva dana davala pogresan lijek koji je bio namijenjem cimerici. kod pitanja pomoci u dojenju odgovor je bio da moramo procitati knjizice u dobi i gdje bi stigla da mora sa svakom zenom koja rodi sjediti. moje izdojeno mlijeko je dva dana bilo u frizideru a za iskustvo poroda pedijatrica mi je rekla da moje dijete nije patilo jer nisam rodila a dijete je elegantno izvadjeno. tako da sam sada majka koja nije rodila ni dojila.. bila je jos puno dr stvari ali bi stvarno oduzila post koji je ionako vec dug.
rodiliste je vrhunski opremljeno, sobe su super , imaju dva kreveta i svoju kupaonu. cistacice bi dolazile svaki dan ujutro osim vikendom. u svakoj sobi je veci ormar za stvari i manji nocni pokraj kreveta. svaki krevet je na daljinski i ima telefon sa direktnom linijom. svaka doba i malu kadicu sa podlogom za previjanje beba. bebice su plasticnim kreveticima i dovoze ih majkama. imaju i vrtic na svakom katu ako se majke zele odmoriti.bilo je zena koje su imale ok iskustva, moje je bilo cisti uzas.. bit ce da me zapala takva smjena. moram spomenuti da su vecina doktora i sestara u rodilistu gledali sulejmana i da sam mjerila trudove po 15 min reklamama. ouzike smi slusale pa dobrih 2 ure pjesmu "ja sam mali mate od mame i tate" na koju su plesali jedna od sestara i dezurni doktor. bile su dvi sestre na odjelu babinjaca koje su bile krasne i puno su mi pomogle i njima veliko hvala.... tjedan nakon sta sam otpustena doma sa bebicom imali su strajk zbog teskih uvjeta rada... svega sam se nagledala i naslusala u tih osam dana...
Orcha, meni je žao što nisam pitala babicu za ime, po stilu mi pari da smo imale istu. Svadljiva, plava srednjih godina, prgava, da niije bilo muža, pitam se kako bi sve prošlo.
Meni je rekla odmah da tiskam kroz trudove...to mi je bilo čudno jer je beba stvarno bila visoko i nisam osjećala da išta postižem niti ikakav nagon za tiskanjem....da bi mi poslije sat vremena tiskanja doktor Vulić ljubazno objasnio da pokušam prodisati (što mi je inače išlo sjajno kroz cijeli porod, bolje od tiskanja) da će mi dijete dobiti hematome po glavi....a babica vrti glavom i govori nadrkana na ženu iz susjednog boksa "one ništa ne slušaju, samo im je do deranja)...kad je nisam ubila u trudu, neću nikog, rekla sam mu da bih prodisala da mi babica nije rekla da tiskam...njoj je jako bilo neugodno pred doktorom, demantirala je, pa je mm demantirao nju (jer smo ju oboje čuli), a doktoru je bilo smiješno. (Trebam, li reći da smo proveli godinu dana na vježbama zbog hipertonusa).
Zbog toga sam uvjerena da mi nije htjela ni riječ reći tijekom izgona, a kad mi je muž otišao, svi su nestali, govorila sam da gubim svijest (stvarno me je bilo strah za vlastiti život), ona nešto procijedila i produžila, a lkad sam se probudila cijeli odjel liječnika i sestara me je dozivao imenom i polijevao vodom po licu...bog zna koliko je to trajalo i što se događalo, no tad sam se osjećala malo sigurnije...
O sestrama u sobi stvarno sve najbolje, mislim da bismo ih trebali podržati u štrajku zbog uvjeta rada, umjesto križa na Marjanu nek plate još jednu.
I da, spominjala je stalno internetske forume po kojima rodilje lažu i pišu gluposti. Inspiraciju za taj govor je dobila kad je pročitala u mojoj trudničkoj da sam novinar.
Šteta što joj nisam zapamtila ime. Ne znam imaju li ono obvezu nositi kakvu pločicu...o predstavljanju neću ni govoriti, jedan me je krenuo ručno otvarati dok sam spavala.
Naravno da sam vrisnula, nisam znala što me je snašlo, mislim da sam i njega prepala.
Ukoliko stvarno čitate ove teme, ne sramotite vlastite roditelje, zaboga, recite dobar dan prije ulaska u boks i pregleda (pogotovo ako rodilja drijema).
Ajme, Orcha i Linolina, ovo sto pisete je strasno. Bas mi je zao sto ste imale takva iskustva
Strašno...samo da mene sav taj užasan tretman ne sljeduje za misec ipo...uff...sad me još više strah nego šta me je ionako bilo nakon prvog puta kad sam i ja padala u nesvist više puta tokom poroda...
Ajme, cure, primjetite da sam se tamo susrela s hrpom ljudi od kojih je samo jedna bila bezvezna-svi ostali, od ginekologa, do čistačice, sestara su bili iznad mojih očekivanja...i vjerojatno iznad uvjeta rada. Kad mi je mala gubila na težini, dehidrirala a ja tulila da ne želim ad-jedna sestra je sjedila na mom krevetu i gladila me po kosi...a stara čistačica mi je rekla da će to sve bit u redu kad dođem kući i kad njih ne bude. (Nisam princeza, očekivala takvo što čak ni pod vlastite mame i muža.) Moram to napisati i ne, nikakvu vezu nisam imala. Možda će vama babica bit sjajna, a sestre bezvezne...
Šteta što je u mom slučaju ključna osoba bila ta neugodna. Ostalima kapa dolje (što nikako ne znači da se neke stvari, poput položaja na leđima,mogućnosti epiduralne, slobode kretanja pod hitno i zauvijek trebaju mijenjati u tom rodilištu.)Cimerica mi je rađala prvi put u ZG rodilištu i zaključile smo da su gore ipak puno fleksibilniji. Zašto, ne znam.
Grč mi je u trbuhu kad ovo čitam - žene drage, žao mi je da ste tako nešto doživjele :/
Svakako bi preporučila da napišete svoja iskustva i pošaljete prigovor rodilištima. Nije teško koliko zvuči, mogu vam ja pomoći, ovo što ste ovdje napisale samo uobličite i ubacite u formno pismo kojeg vam dajem. Prigovor treba poslati na više adresa, sa svime vam mogu pomoći, molim vas javite se na pp.
Ovo je bilo prije tri godine, dosta stvari sam nekako i potisnula, ne znam je li prekasno, ali trudna sam opet i ne bi bilo loše da napišem prigovore i pohvale (šteta što nikad ne dođu do izražaja pozitivni pojedinci) nakon ovog poroda. Mislim da bi se svaka od nas složila da pomaka na bolje ima, ali i da nešto treba mijenjati u našem ST rodilištu, meni je rađanje na leđima trn u oku, ne vidim nade da to rješava svaka rodilja pojedinačno tijekom poroda (jer ova moja babica zna začepit usta svakome, stvarno mama izgubi snagu za komunikaciju), no nekakvu konstruktivnu kritiku bi bilo pametno uputitit. Ono što sam čula od prijateljica u ZG bolnicama, kod nas ne mogu ni zamisliti.
Posljednje uređivanje od linolina : 11.05.2013. at 21:57
linolina sve mi se cini po opisu da je ista u pitanju.. .. doista nisam htjela nikoga plasiti. cesto sam razmisljala o samome porodu i pitala se sta se ustvari desilo i sta je moglo biti. ispreplitali se osjecaji ljutnje , gorcine, krivnje.. trazila izgovore da opravdam ponasanje pojedinog osoblja ( los dan, puno posla, problemi doma etc..).oduvijek sam imala postovanje prema medicinskoj struci. isla sam na porod pripremljena, znala sam uobicajene postupke u nasim rodilistima( klistir, epi, drip... etc) prosla trudnicki tecaj, puno citala o iskustvima dr zena...i nisam dovodila u pitanje odluke kohe su se donosila.. sad vidim da sam se trebala vise zauzeti za sebe, moje dijete i moje iskustvo poroda....
zahvalna sam za svaki dan sto mogu provesti sa malenim jer me jos proganja ono pitanje sta je jos moglo biti. cistica je u regresiji, mi i dalje idemo dva puta tjedno na vjezbice, malo ce kasniti za ostalom djecom ali napredujemo.. ja jos pokusavam vratiti malenog na siku.. i onda nadjem tekstove o fizioloskom porodu i predavanja M. Odenta i nisam mogla vjerovati koliko smo daleko od dostojanstvenog, privatnog osobnog poroda u vecini hrv rodilista.. voljela bih da se vise siri svijest i da tene imaju oravo odluciti kakvo ce njihovo iskustvo biti. isprike na pravopisnim greskama.. pisem sa mob...
draga danci, rado bih napisala ako ce to pomoci
nikad nije kasno poslati pismo, tu nema zastare jer nema sudskog postupka nego samo pismo primjedbe.
desi se da primjerice Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata u opće ne dobiva pisma pritužbe na rodilište i onda ne znaju što se tamo dešava - pretpostavka je da je sve ok kad se nitko ne javlja. Isto za HLK, podružni ured i centralni, isto za rodilište koji smatra da je sve super jer se nitko ne žali.
Javite mi se na pp kad ste spremen pošaljem vam prijedlog forme.
Strašno mi je ža linolina i orcha da ste imale takvo užasno iskustvo pri porodu i nadam se da ćete skupit snage i volje da napišete to pismo prigovora!!!
Sve najbolje vama i vašim bebicama!
Cure koje ste rodile u st.rodilistu...ima li wifi? pitam da znam ocu li nosit laptop
ima internet ali moras ponesti kabel. zasad nista od wifi.spoj je iznad uzglavlja kreveta pokraj uticnica
Evo, nažalost, završila sam prije par dana u našem ST rodilištu na kiretaži zbog spontanog.
Opću sam dobila bez ikakvih problema, stvarno su svi bili korektni i baš kakvi trebaju biti-profesionalni i pristojni (ne očekujem da me se drži za ruku i da netko na svom radnom vremenu plače sa mnom, očekujem samo poštovanje koje nailazimo u svakoj drugoj prilici, ne znam zašto na porodu toga često nema).
I cure koje su dijelile tužnu sudbinu tog jutra sa mnom su imale riječi pohvale za osoblje.
Posljednje uređivanje od linolina : 25.05.2013. at 16:52
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom