Malo mi je tesko zapoceti s pisanjem, ali znala sam da ce jednom doci i taj dan. Naime, svecano ili ne, moram objaviti da su moje obje starije cure prestale s dojenjem i da je dojilica jos "samo" Jelena.
Tijekom trece trudnoce mucilo me kako ce to sve skupa izgledati, medjutim sve je teklo tako prirodno i spontano da mi sad uopce nije jasno zasto sam mislila da su mi dvije sise premalo za moje tri cure. Z. je kao najstarija i najmanje dojila, u pocetku je trazila skoro svakodnevno, kasnije sve rjedje i rjedje da bi na kraju dosla do minutnog dojenja i to onda kad bih je ja upitala je li to ona prestala. J. je dojila jako cesto nakon rodjenja najmladje cure, nekad i po deset puta dnevno. Period prilagodbe joj je bio tezak pa takav start pripisujem tome. Kasnije se dojenje prorijedilo na cca jednom dnevno. Ima par mjeseci pocela je preskakati i dane da bi zadnjih par tjedana skroz prestala. Na moje pitanje hoce li siku i stomak (ovo sa stomakom je njezina fora da mi stavi prst u pupak dok doji ), ona kaze da je umorna i da ce doci malo kasnije. Naravno da ne dodje.
A Jelena kao i mnoge druge jednogodisnjakinje, jos uvijek doji po dvadesetak puta dnevno, tu i tamo nocu.
Eto, to je ukratko bila nasa prica. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka. Koliko mi je tesko (evo cmoljim) to napisati toliko, na neki nacin, osjecam olaksanje pri pomisli na prestanak dojenja onih dviju, velikih pirana.
Htjela sam samo ovo napisati da mozda ohrabrim cure koje bi se nasle u slicnim dilemama i situacijama. Dojenje jednog djeteta, tandem, trio....sve je to "isto" ako se covjek opusti i prepusti situaciji i trenutku.
Drago mi je da smo prosli kroz ovo iskustvo, a sad odoh pilati muza za cetvrto....