Emanuel i Snješka, :D

teško je dati sugestiju kakva mora biti molba (mi smo stavili "molba" a ne zahtjev, to nam se činilo primjerenije i manje agresivno), mogu vam jedino prenijeti naše iskustvo.
Mi smo pisali molbu od nekih stranicu i pol teksta (zajedno sa zaglavljima, adresama i sl, dakle oko stranicu "čistog" kucanog teksta), u kojem smo u uvodu stavili da želimo djetetu pružiti obitelj i toplinu doma, naveli smo gdje živimo, čime se bavimo, kakvi su nam hobiji i što volimo.
Nastojali smo da tekst ne bude hladno i dosadno nabrajanje podataka i činjenica, već smo pokušali pisati tako da zvuči malo toplije, a opet ne neozbiljno. Nije lako naći granicu, ali se može uz malo truda i pažljivo
"vaganje" rečenica.
Recimo, naveli smo da imamo psa i mačku koji će djetetu uveseljavati djetinjstvo, da svake godine idemo na more što djetetu može koristiti i dodatno nas povezati sa njim, da ćemo ga uključiti u naše hobije (šetnje u prirodi, cvijeće, putovanja) i slično. Činilo nam se važno da se osjeti kako ćemo u sve naše uobičajene dnevne aktivnosti sasvim normalno uključiti i dijete kad jednom dođe u našu obitelj.
Prema onome što smo uspjeli "pročitati" između redova u razgovorima sa socijalnim radnicima po centrima mislim da je molba prilično dobro bila prihvaćena.
Moj kratki savjet: nastojte da molba zvuči toplo, duhovito i sa umjerenom dozom emocija (ne pretjerano), ali da ipak ostane ozbiljna. Nije važno navesti visinu plaće jer će to ionako procjenjivati centar kad vam dođu u posjet, a i kasnije ćete prilagati uvjerenje o visini primanja.
Evo, to je naše iskustvo. Možda netko napiše nešto drugo, pa se od tih savjeta uvijek nešto dade "iskompilirati".
E da, i ono najvažnije: NAORUŽAJTE SE SA BESKRAJNIM DOZAMA STRPLJENJA, ŽIVACA I UPORNOSTI. Susretat ćete se sa golemim birokratskim aparatom kojemu se nikud ne žuri, koji za emocije baš ne mari previše i uglavnom svijet gleda kroz papire, pa na to računajte.
:shock:

Želim vam puno sreće i držim palčeve da uspijete.

Veliki pozdrav Točkica