U kratkom vremenu naša je vedra i otvorena jednogodišnja djevojčica promijenila dvije tete za čuvanje. Prva joj je bila poznata iz ranijih povremenih susreta i u u dvotjednom privikavanju dijete se više-manje na nju naviklo. Ta je žena bila jako dobar animator, glupirala se i maloj se svidjela. Doduše, nije joj uspjelo ni jednom uspavati dijete iako nije bez iskustva. Ipak, kao osoba nikako nije legla meni i mužu i neke stvari su se jako zakomplicirale tako da smo odlučili potražiti drugu tetu.
Ta druga teta je OK osoba i stvari među nama štimaju ali malena nikako da se navikne na nju. Privikavanje traje već sedam dana bez pauze, malena joj još ne želi pružiti ruku, ne želi s njom ostati nasamo, jako plače i ne da se smiriti. Kad se teta njome bavi, igra se s njom s nama ili u našem prisustvu sve je OK ali bez nas mislimo da ne bi funkcioniralo tj. bilo bi puno plača. Mi se jako trudimo da prihvati tetu.
I muž i ja imamo dojam da je teta s malom preukočena, prepasivna, ne zna je animirati - jednostavno ne kuži da se s djetetom treba otkačiti, glupirati se jer klinci to vole. Kad se malena rasplače teta joj jednostavno ne zna odvratiti pažnju i malena plače i plače i plače. Začudo, uspjela ju je uspavati od prve, što nas je oduševilo, no neće joj pojesti kao obično.
Kada pitam tetu kako se njoj čini razvoj njihovog odnosa ona kaže da misli da ide polako nabolje, da se mala polako navikava na nju, traži je pogledom kad izađe iz prostorije, hoće joj dati ruku i tsl. te da misli da to bez plača jednostavno neće ići i da je ona na to spremna.
Inače, naše dijete je druželjubivo i nikada nije imala osobit strah od stranaca. Vedra je i vesela, na prvu loptu se topi i pokušava komunicirati s onim tko joj se svidi.
Muž i ja smo uplašeni i zbunjeni i pitamo se mora li zaista biti tako? je li to sve normalno a mi smo preosjetljivi? hoće li se dijete naviknuti i prihvatiti je ili će ispasti da će je mala prihvatiti zato što više nikoga neće biti doma? Može li se dijete razboljeti od plača, prestati jesti???? Zaista nismo pametni i molimo vas da s nama podijelite svoja iskustva
Možda nisam u pravu, ali smatram da imamo intuiciju! I treba ju i slušati. Mora bit dobar razlog zašto djete odbija tu osobu. Ja bi tražila drugu.
Neku s kojom ćete biti zadovoljni i vi i vaša djevojčica.
Ako osoba ne zna izanimirati dijete, pa koje su joj uopće kvalitete?
nije stvar samo u tome zna li animirati i uspavati ili ne zna. zapravo, to mi uopće nisu primarni faktori - najbitnije mi je kako ju prihvaća moje dijete i što meni govori moja intuicija.
meni bi ovakva djetetova reakcija puno govorila (pogotovo što je prvu čuvalicu relativno lako prihvatila), i potražila bih treću čuvalicu, neku koja će "sjesti" i njoj i nama roditeljima.
Moja cura je doma s bakom. Isto je bio problem s prihvaćanjem jer je baka bila malo prenapasna i htjela se zbližiti na silu, ali je s vremenom skužila i promijenila pristup. Imale smo privikavanje 2 mjeseca prije nego sam ja krenula na posao, pa mi nije ni čudno da se dijete ne može odmah zbližiti s čuvalicom.
Meni je bitno da ju ona dobro pazi, da ne padne, da se ne ozlijedi, da zna skužiti da ima npr. temperaturu i reagirati, da se brine o higijeni i prehrani. Uspavati ju nije uspjela nikad, jedino joj spava vani u kolicima.
Naravno, mora ju znati animirati ali mislim da je to lakše naučiti nego ovo navedeno.
Možda bi bilo dobro da date šansu ovoj teti, nije dobro ni da beba stalno mijenja tete. Moja Paula je u početku s 11 mj., kad nam je baka počela dolaziti na prilagodbu vrištala kad joj se baka približila i nije joj se dala čuvati ni dodirnuti, igrala se samo kad sam ja bila uz nju. Inače nije imala nekih problema s nepoznatim ljudima, bez problema se igrala s mojom frendicom koju je prvi put vidjela. Ja sam već bila luda jer ju nisam imala kome drugom ostaviti. Sva sreća počela sam raditi kad je imala 13 mj. i sad je ok, ljuti se kad baka ide doma.
malo zabrinuti zbog prilagodbe na čuvalicu
Odgovori s citatom
