ovo je prestrašnonkusic2 prvotno napisa
prestrasno i to se saznalo slucajno,a tko zna kako postupaju prema djeci u doba kada nema roditelja....
moja beba nazalost je cesto u bolnici i imam dosta losih iskustva.npr. salata,nafroloski,posjet na hodniku u na stolcu u kojem se nalazi hitna tj.bolesna djeca....uzas.!!!!V odjel ista bolnica,na inzistiranje ulazim na odjel i u kreveticu moje bebe remrnje za vezanje,nije bilo potrebe da ga vezu jer nema terapiju,i na nase inzistiranje su maknuti.kako je tesko tek onda ostviti djete kad znas da ga muce nepotrebno....
Po ovome što čitam ( :shock: ) izgleda da je pedijatrija na Klinici u Sarajevu super!
Mij G je imao godinu i po kad smo bili u bolnici oko 3 sedmice koliko me moja pamet služi, bilo je i starije djece ( neko je pitao za iznad 6 godina), bilo je i malih bebica, po 2-3-4 mjeseca. I sa svakim je djetetom mama bila, uglavnom pored kreveta, na stolici. I svaka je dobijala hranu.
Ne kažem da je zgodno, ja iz tog perioda imam podsjetnik - svu silu popucalih kapilara od svog tog silnog sjedenja, ali nevermind. To je nebitno u cijeloj priči.
Da mi je tad neko rekao da moram ostaviti dijete i ne biti pored njega, mislim da bih mu glavu otkinula.
evo, na varaždinskoj pedijatriji sam ja bila s malim pet dana 24 sata. (nije ni bilo nikakve šanse da me pošalju doma, jer sam im to odmah na početku kategorički naglasila.) s doručkom, ručkom večerom, "apartmanom" tj. nas dvoje sami u sobi sa svojom kupaonicom. - sve super!
imal je godinu i tri mjeseca, još sam dojila pa mi je moj dr. opće prakse napisal uputnicu na temelju koje nisam morala platiti onih sto kuna po danu.
inače je pravilo u našoj bolnici da mame tj. roditelj mogu biti s djecom predškolske dobi. nažalost to često nije tak iz jednog jednostavnog razloga - postoje roditelji kojima to niti ne padne na pamet, a u bolnici roditelje ne pitaju?! znači, ako nisi informiran i ustrajan - možeš se fućkati!
s tim da sam nakon tog iskustva, iako su sestre i doktori bili super, odlučila da nikad, nikad, NIKAD ni jedno svoje malo dijete, ni sad, ni buduće, ne ostavim samo u bolnici jer sam se tolikog plača i zazivanja mama naslušala da mi je još sad, skoro godinu dana kasnije koma zbog toga. i jako mi je drago da moj mali to nije moral proživljavati jer mislim da bi mu to bila doživotna trauma...
klaićeva kirurgija, ona u prizemlju kod ambulanti, posjete od 14 do 15, tako je bilo prošle godine, ne znam kako je sada.
sreća je što mi je dijete tada imalo 11 godina iako je i ona bila lagano depresivna.
klaićeva urologija posjete su od 12 do 18, ali puštaju već u 10.
mi smo imali uputnicu na kojoj je doktor rukom dopisao -cjelodnevni boravak majke uz dijete i na osnovu toga sam mogla biti s njim cijeli dan, da smo ostali drugi dan dobila bi i ručak ali smo srećom imali super doktora i užicali puštanje doma istu večer.
u sobi su bila tri kreveta i dva kinderbeta i u njima jedna curica 17-god., 13 god., 9 god., 3 godine i miha. sestara je malo, djeca stalno odlaze i dolaze sa operacija i moram priznati nije im baš lako.
taj dan je bila predstava za djecu u hodniku ispred soba. cijeli dan je djecu obilazila teta iz njihovog vrtića i donosila igračke ako je neko dijete izrazilo želju.
moj crvek je nekoliko sati nakon rodjenja zavrsio na rebru.
tri tjedna je bio na postintenzivnoj, mogla sam biti s njim od 11-22h, ako je bila neka ok sestra, cak i duze.
nakon postintenzivne, tjedan dana je bio na kardioloskom odjelu, posjeti su bili od 12-19h. sestre me nisu pustale prije 12, ali sam ostajala do 21, 22h.
nakon toga je tjedan dana bio kod kuce pa zavrsio u zaraznoj
u zaraznoj smo bili u apartmanu, MM nam je dolazio od 11 pa ostajao do 23 kada su ga molili da ide kuci.
ja nisam dojila svojeg crveka, ali su nam u zaraznoj rekli da donesem uputnicu da sam dojila kako ne bih platila apartman.
zahvalna sam im na svemu, u zaraznoj. dok nisu imali slobodan apartman, sjedila sam uz svoje dijete na stolici, a sestre su mi nosile topli caj i kekse.
Dan danas imam traume jer nisam mogla ostati uz sina svo vrijereme njegovog boravka u bolnici iako su bili jako ljubazni u Rijeci i dozvoljavali da ostanem duze od predvidenih posjeta.
U Zadru je kako kad i kako za koga. Neki roditelji uspiju ostati uz dijete na pedijatriji , na sjedalici , ali na nekim drugim odjelima nema sanse, kad zavrsi vrijeme posjeta moraju poc.
ALI ni roditelji nisu svetinja, najgori su oni sto ne pripreme dijete na bolnicu i onda se raznim lazima iskradu , pa to jadno dijete tumara okolok dozivajuci ih i usput uznemiri i rasplace cijelu sobu dotad mirne djece.
Trebalo bi mijenjati i bolnice i roditelje.
DA napomenem-ja sam još dojila.krumpiric prvotno napisa
To im nije bila relevanta informacija, budući se radilo o tolikom djetetu.
roditelji ne znaju, misle da rade najbolje za svoje dijete ako mu nekom lazi privremeno umanje strah ili skrenu misli. Konacno, i njima tako bude lakse.ALI ni roditelji nisu svetinja, najgori su oni sto ne pripreme dijete na bolnicu i onda se raznim lazima iskradu , pa to jadno dijete tumara okolok dozivajuci ih i usput uznemiri i rasplace cijelu sobu dotad mirne djece.
Trebalo bi mijenjati i bolnice i roditelje.
Ali, zato je odgovornost med. osoblja da ih educira, a i RODA se potrudila u tom smjeru. Svi ste pozvani
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=70294
A što kada vam je dijete osuđeno na jaaaaako dugu hospitalizaciju od rođenja? Ima 6 mj. i možda je sve skupa bila mjesec dana doma i to u nekoliko navrata. I to nije kraj. Tako će vjerojatno biti do daljnjega
već dugo sam mislila opisati svoje iskustvo od prije skoro dvije godine.
malac je sa 16 mjeseci imao febrilne konvulzije i završili smo na rebru na neuropedijatriji.
tamo se moglo ostajati cijeli dan, štoviše, očekivalo se da se brineš za dijete:
mijenjaš ga, hraniš, mjeriš temp i slično,
ali iza 8 navečer su nas rastjerivali: kao, nema uvjeta
(i zaista nema, sobičak 4*2 sa 5-6 kinderbeta i možda 2 klimava stolca)
i nema potrebe...
ja se nisam dala otjerati.
došla je sestra, pa glavna sestra, pa doktorica, pa primarius,
i svi su različitim metodama me uvjeravali kako ga moram ostaviti,
ja sam se malo smijuckala u stilu : ma, joj, ne brinite za mene,
mogu ja na stolcu, pa sam malo ignorirala,
pa sam malo bila bezobrazna i ništa, odustali ljudi.
jedna super medicinska sestra iz švice me je bila zvala i rekla,
samo im reci da ti daju napismeno da ne možeš biti sa svojim djetetom
i mene je rečenica silno ohrabrila.
dakle, ja sam noći provodila na stolcu,
nisam se previše usudila ni naskloniti na krevetić,
čak ni kad sam dojila (na što su svi šizili i upućivali mi svakojake neumjesne primjedbe, da je tu već riječ o pedofiliji i sl. :shock:
glavna je sestra dok sam dojila
da bih ga uspavala nakon lumbalne punkcije
s takvim zgražanjem rekla: gospođo, što to radite?,
na što sam ja samo preokrenula očima i rekla joj: ajte, molim vas, ostavite me se!)
uglavnom, ne mogu vjerovati da mi i nakon toliko vremena
ova sjećanjaizazivaju ovoliko gorčine...
ujutro bi muž doveo svekrvu,
a mene odveo kući na par sati da se tuširam i malo odspavam
i tako smo funkcionirali tih osam dana što je on bio u bolnici.
mali nije bio sam ni trenutka
i strašno sam ponosna što smo to tako dobro odradili
te se nismo dali uplašiti od doktora.
(čak ni kada su tražili daljnje pretrage koje su pretpostavljale
opću anesteziju za nj, p
lašeći me raznoraznim mogućnosti bolesti i strahota koje se mogu i ne moraju dogoditi,
a nisu za iste imali nikakvih indikacija (?), i
tada sam rekla da odlazimo na vlastitu odgovornost)
joj, mogla bih do preksutra:
o sestrama koju su provjeravale svakih pola sata,
ali i onima koje po pet sati noću ne bi ušle u sobu,
o sestri koja se derala na mene kad sam pomazila i tješila klinca pod fibrom i otečene ruke zbog braunile ostavljene par dana više, a nepotrebno!!!!,
o malim bebicama koje neutješno plaču i plaču, a nitko ih ne obadaje,
itd.
mislim da se svi s pravom užasavamo bolnica,
meni je osobno najodbojnija doktorska nepristupačnost i nevoljkost objašnjavanju što, kako i zašto rade,
e taj stav da sve mora biti po špranci,
gdje ne promatraju svakog pacijenta kao posebnu jedinku,
već u stilu: to se radi ovako i ovako za svakoga bez obzira na njegovu posebnost.
joj, javim se rijetko, ali zato su mi postovi
k'o omanja disertacija
sori, ljudi
na istom odjelu sam ja, prije gotovo 6 godina, provela 7 dana uz svoje dijete. zato mi, stvarno nije jasno cemu se, svaki puta nanovo cude.
kljucic, jako mi je zao
nadam se da se uspijevate organizirati da sto vise vremena provodite sa svojom bebom...
Jos uvijek je tako.klaićeva kirurgija, ona u prizemlju kod ambulanti, posjete od 14 do 15, tako je bilo prošle godine, ne znam kako je sada.
Ako dojis, puste te da podojis dijete kad place, ako ne, onda posjete od 14 do 15h. Prestrasno. Mi smo srecom tamo bili samo jedan dan i malena je veci dio vremena kad me nije bilo tamo spavala, ali vecoj djeci je zaista ruzno. Deckic od 3-4 godine u susjednoj sobi je stalno zvao mamu. Srce mi se paralo dok sam to slusala.
kljucic prvotno napisa
Da bi se bilo uz bolesno dijete potrebno je jako malo,samo stolac pored krevetića.Ali...
Kada rijeć o hospitalizaciji dužoj od nekoliko dana bilo bi dobro imati i više od toga.
Moje dijete je provelo osam tjedana u bolnici od prvog sata svog rođenja razdvojeno od mene u drugoj bolnici.Da je lako ,nije.Govorim samo sa fizičkog aspekta jedne majke koja nije propustila ni dan u životu svoga djeteta.Bez mogućnosti zajedničkog boravka,ponekad i bez stolca uz krevet,uz borbu sa pravilima, često bez i jednog toplog obroka u danu,boraveći i izdajajući se uz dijete od 09-21 sat navećer.
Osim mjenjanja stavova u glavi,treba mjenjati i uvjete.
eto i mi smo prije dva tjedna zavrsili na Salati zbog infekcije mokraćnog mjehura, ustanovili da se radi o refluksu 2.stupnja. Ima 16 mjeseci i bilo nam je traumatično iskustvo. Ne može se čak niti cijeli dan a kamoli noć. Iako se dojimo, jedan dan nas bace na hodnik, drugi dan možemo u sobi biti, jedan dan može doći u posjetu svatko tko želi drugi dan nitko i tako unedogled. nakon što smo izašli iz bolnice, dva dana je pila sirup da bi povraćala od toga, pa primala injekcije, sad je već nekoliko dana na drugom sirupu (probiotiku) dobili prvi nalaz urinokulture nakon bolnice, bio sterilan, posljednji nalaz od ovog tjedna loš, nakon injekcija i novog sirupa. Naša pedijatrica nam savjetovala da idemo i privatno sve provjeriti. Inače, zadnji put su joj držali vrećicu za urin 4,5 sata i rekli da nema vaze jer su je oni oprali i sterilizirali. ma šta da kažemo nego da smo ludi....ima li tko slična iskustva i kako se nosi s istim?
koliko sam cula svi sa salate pobjegnu prije ili kasnije. idi u polikliniku helena .
moj N je prošle godine bio nekoliko dana u bolnici,a ja s njim i dobivala sam normalno obroke, krevet za mene i pored mali za njega.Sestre su obilazile svaka 2 sata,ako se ne varam,a bilo je strašno što je u boxu do nas bila jako mala beba s kojom nije bio nitko,a plakala je bez prestanka.Nona bi došla jednom dnevno,i to je to.Beba je imala apstinencijsku krizu,to je moje iskustvo,ne ponovilo se više.
Znam samo da su nama u bolnici vrecicu za urin drzali max.2 h i nakon toga se morala mijenjat jer kazu inace nije sterilna.Inače, zadnji put su joj držali vrećicu za urin 4,5 sata i rekli da nema vaze jer su je oni oprali i sterilizirali.
Idi dalje , ako ikako mozes.
moje iskustvo sa šalate - užasno, neljubazni, nikakva komunikacija sa roditeljima - tek poslje 3 dana sam dobila uopće diagnozu šta ima - sestre ne odgovaraju na pitanja a doktoricu možeš samo uhvatiti na hodniku...
dijete je imalo 14 mjeseci, preko dana si mogao biti sa djetetom ali na hodniku na stolici, sa bolesnim djetetom koja dobija jake antibiotike :? možeš sat ili dva ali poslje toga to postaje mučenje za dijete, nemože se biti kraj kreveta, nekad se može neka sestra zamoliti da pusti kratko da se bude kod djeteta....
poslje 4 dana sam je premjestila u vinogradsku i totalno druga priča, mogla sam biti od 9 - 21 sat sa djetetom, ljubazni svi od doktora, čistačica, sestara
nikad više na šalatu, tako bahati, neljubazni doktori da je to užas
oni uopće ne akceptiraju to da za djetetovo zdravlje bitno i psihičko stanje djeteta i da je bitno da je majka uz njega..
na kraju sam se posvađala s njima jer njihovo mišljanje je zašto ja paničarim ima i manje djete od moje pa roditelji ne dižu paniku
baš tako je isto bilo i kod nas - zar nemaš mogućnosti promjeniti bolnicu ili ne ići sljedeći puta tamoANA I RIKI prvotno napisa
danas smo išli dati opet urin za urinokulturu, nakon 2 sata smo tražili da nam promjene vrećicu, promijenili, niti nakon sat vremena se nije pomokrila pa smo tražili krajnje kateter, nisu joj ga niti stavili pošteno a ona se pomokrila. od vrećice jednostavno dobije blokadu i neće dok joj mjehur ne bude više nego prepun. Inače, da ne bi blatili sve tamo na Šalati ima ih nekoliko za pohvaliti u hitnoj ambulanti jedna odlična sestra i dvije mlade doktorice dok se ove glavne prave više nego pametne uz to još frustrirane i tako se ponašaju prema nama dok su nam bilo šta objašnjavali...ovo je najvjerojatnije zadnje što smo morali na Šalati obavljati, u utorak ćemo dobiti nalaz i idemo dalje...
joj drage mame ,
koliko sam tužna zbog naše situacije radi operacija toliko sam sretna sad kad vidim kako nam je dobro.
dakle, frane ima rascjep usne, mekog i tvrdog nepca i liječimo se u KB Dubrava, na odjelu za maksilofacijalnu kirurgiju.
tamo sve mame mogu biti sa djetetom od 0 do 24. prije dva mjeseca smo bili na prvoj operaciji i ja sam imala krevet, kinderbet pored, sve obroke, frane se budio iz anestezije pored mene, sestra je sjedila sa strane u slučaju da nešto krene po zlu. tamo mama vodi kompletnu brigu o bebi, a sestre su samo kao pomoć ako je potrebno. nosila sam svoju hranu, igračke, odjeću, kozmetiku...sve.
inaće odjel ima i igraonicu.
nitko mi nije prigovarao jer je f spavao sa mnom u krevetu, još nas je sestra na večer pri obilasku zaštitila kinderbetom da ne padne.
tata je bio cijeli dan s nama, jedino nije mogao prespavati.
naš doktor je koji preko maila i sms provjerava kako je f i pustio nas je doma nakon 4 dana iako se ostaje 8, ali kao bit će bebi lakše doma u poznatom
za mjesec dana idemo opet na operaciju i nekako sam mirna jer su tamo stvarno svi preljubazni i jako se trude da boravak bude što manje stresan
kamil - što se tiče sturčnosti nema se što reći za šalatu, vrhuski su stručnjaci i najbolji u zg za nefrologiju ali sve ostalo je grozno ...
a katetar baš i nije dobro stavljati jer se tako znaju često doći bakterije u urin i zbog toga doktori to ne rado rade
znam da je to patnja sa vrećicama, na sreću h. se przo popiški ako puno pije
da vjerovatno mogu al mi smo povezani i sa klaicevom i sa rebrom i sve je islo preporukom.zarazna nas slala kod doc Luetica,on na salatu salata u klaicevu itd nadamo se skoro kraju,imamo dogovorenu operaciju bubrega pa valjda cemo se izvuci bez urinoinfekcije.blond lady prvotno napisa
Evo moje dijete je danas došlo domeka...
Bio je u Vinogradskoj...resp.
Sve pohvale osoblju!
Apartmana nema...
Kod djeteta se može biti od 09:00-22:00.
Ako neko dijete ne zaspi do 22 sata onda se ostaje dok ne zaspi...nas sestre nisu upozoravale na vrijeme.
Ne mogu a da se ne javim ovdje.
Jučer sam se vratila s bebicom od 4 mjeseca iz bolnice - bronhiolitis.
Riječ je o pedijatriji u Čakovcu.
Bebicu dojim uz dohranu. Doktorici koja nas je zaprimila podrazumijevalo se da sam s malom tamo.
Više nego ugodno bila sam iznenađena smještajem i odnosom osoblja prema nama.
Bile smo same u sobi. U sobi su dva ormarića, krevet, kinderbet, stol i stolice.
Ne ulazi se u sobu direktno već je ispred nje mala kupaonica za bebicu gdje je možeš mirno okupati, stolić za previjanje i umivaonik.
Sestre su nam donosile prokuhanu vodicu za nadohranu, sterilizirale bočicu i što god mi je trebalo, pomogle su.
Robicu za bebu sam također mogla koristiti našu vlastitu.
Najbitnije, tata je mogao biti s nama koliko je htio. Čak smo svi zajedno dočekali Novu godinu.
Zaista mislim da ovaj odjel zaslužuje sve riječi pohvale.
L. je opet završila u bolnici. Ali ovaj puta se potrefilo da su posjete zabranjene na cijelom Rebru zbog epidemije gripe. I tako ja L. nisam vidjela već tjedan dana I tko zna koliko dugo još neću). Ne znam šta ću od muke. Da li ih ikako mogu uvjeriti da me puste da ju barem vidim? Ne znam da li mi je pametno raditi neke scene jer prošli puta kad sam digla frku mi je doktorica rekla da ako mi ne paše, vodim dijete negdje drugdje (a to nikako nije moguće jer je Zavod za dijalizu i pedijatar/nefrolog samo na Rebru). Da li oni stvarno imaju pravo odvojiti dijete od majke na tako dugo?
Preuzasno!
Ne znam , ja bi inzistirala na tome da imam pravo na posjete svom djetetu ili cak da cijelo vrijeme budem uz njega, ali to je paklena borba.
Pokusaj na lijepe, zamoli,ako ne uspijes digni frku i trazi odmah sefa odjela, pa sefa bolnice...
A ta doktorica neka potpise i pecatira svoju izjavu.
Jednom sam u Zadarskoj bolnici kad je isto tako ispao cirkus ( doticna je tvrdila da nemam pravo na pretragu) uzela od sestre uputnicu , okrenula je na poledinu i mrtvo hladna trazila da napise to sto je izjavila , potpise i pecatira i da cu poci ca. Naravno , mrko , ali napravila je sve sto je trebalo i to jako njezno (srecom pa pogled ne ubija).
prestrasno je to
A da se raspitas u Ministarstvu zdravstva ili Uredu pravobraniteljice za djecu?
Ja nisam dobila niti dok sam dojila. Sva tri puta....Bubica prvotno napisa
Da se tako moram izraziti, KRETENI!!!! Moja je Mia do zadnjeg (10 mjeseci) cicala kad je htjela ali uvijek češće od 3 sata. Kad je bila u Klaićevoj, nije spavala preko noći pa sam u principu bila s njom od kad se probudila do kad smo išle kući. Osim zadnjeg puta (nadam se i zadnji boravak u bolnici) kad sam bila od 14-15.30h i opet došla po nju u 18h.samamama prvotno napisa
U Zaraznoj je bila sa 11 dana na intenzivnoj i tamo nema posjeta, nakon 5 dana smo dobile apartman. Drugi puta je završila na Zaraznoj ali nije bilo šanse da je ostavim jer je fizički bila dobro. Svi su me gledali kao luđakinju, a ja sam im rekla da najbolje poznam svoje dijete i da je dobro (imala je samo temp i visoki crp) i da će joj biti veća trauma bez mene. Sljedeći dan se oslobodio apartman i prespavale smo jedan dan, i već su nas dan poslije pustili kući. Naime, oni nisu znali šta joj je, dali odmah antibiotik, a naša najbolja pedica na svijetu je odmah rekla da je to regresivna temp nakon operacije hemangioma. Na antibiotik nije reagirala, kad sam im rekla za dijagnozu rekli su da nema šanse, da nisu nikad čuli za to, a Mia je nakon 7 dana bila kao nova, crp pao sa 126 na 0,5. Nisu ni oni sveznalice. Iako mislim da je najbolje organizirana bolnica (u smislu pretraga i brzine nalaza) i da rade najbolji stručnjaci. Barem iz našeg iskustva. Ah ne ponovilo se sve to.....
ajme ključić prestrašno, pretužno drž se...
Rijeka, Kantrida, neurologija - može se biti od 6-22 tj dok se ne uspava dijete.
Da li netko sa sigurnošću zna da li mene mogu fizički zaustaviti da uđem u sobu svog djeteta i fizički me (pomoću zaštitara) izbacit iz bolnice i sl.?
Da li imaju na to pravo?
Mislim, neću se ja sad tamo s njima fizički obračunavat, ali ipak da znam do koje granice mogu ići
Jesi li ti igdje vidjela zaštitare?!kljucic prvotno napisa
Jel L. još na intenzivnoj? Jel postoji realna potreba za tim ili oni ne znaju kuda bi sa njim pa ju i ne sele?
Mislim ,fizički svakako možeš uči u sobu ali nisam sigurna koliko bi se tamo mogla zadržati dok oni ne bi poduzeli sve moguće mjere da odeš?
Da, na intenzivnoj je. A dal postoji realna potreba...hmm...ne znam. Stabilna je, ali je sada od nikuda CRP skočio na 250, rastu neke bakterije u hemokulturi pa je na 3 antibiotika. Podložna je brzim promjenama stanja pa sam s jedne strane sigurna da ju prate doktori koji ju već znaju i drago mi je da je tamo, a s druge strane, htjela bih do nje, a to je na tom odjelu malo teže. A da ne znaju kud bi s njom, ne znaju. Uvijek isti problem pošto ima jaako rijetku bolest bubrega. Ako su samo bubrezi u pitanju, jer su se sad pojavili i ti napadi.
Joj, ma tako se ne volim dovoditi u neke konflilktne situacije, ali bojim se da bi do njih došlo ako previše forsam :/
moj bebach je bio u bolnici 17 dana(u klaićevoj na odjelu za opekline i kirurgiju) i svaki dan sam dolazila u bolnicu u 14h i ostajala nekad do 21h, a sestre i nitko drugi se naravno nije bunio, iako su posjeti do 18h.. 8)
apartman nisam mogla dobiti, ali ga nisam ni tražila...bojala sam se kako će proći prve 2-3 noći, ali sestre su mi rekle da je jako dobar i da ne plače kad odemo...uff kako mi je laknulo.... :D ...
ključić, samo šaljem vibre
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Danas je Udruga roda poslala sluzbeni dopis ravnatelju KBC Rebra za zamolbom da preispita odluku o zabrani posjeta hospitaliziranoj djeci. Dopis smo proslijedili i Pravobraniteljici za djecu, Ministarstvu zdravstva te Udruzi "Naša djeca" koji vode projekt "Za osjeh djeteta u bolnici".
Nesto kasnije doznajemo da je Rebro danas ukinulo zabranu posjeta u bolnici. :D
Rebro se nama nije sluzbeno javilo, ne mozemo tvrditi je li bila prije kokos ili jaje (ali znamo da je u vrijeme dok smo faksirali dopis zabrana jos bila na snazi) pa vjerujemo da smo ipak malo doprinjeli novonastaloj situaciji :D
Kako je u bolnici objasnjenje bilo da je zabrana donesena na prijedlog epidemiologa HZJZ, ovih dana cemo se sigurno istima obratiti i traziti dodatna objasnjenja.
bubica, mogu samo reći :D :DBubica prvotno napisa
A ja mogu samo reći jedno veeeeliko HVALA!
Ja sam još pred kraj prošlog tjedna poslala mail Pravobraniteljici za djecu i voditeljici Epidemiološke službe, ali kako do jučer nisam dobila nikakav odgovor već sam se jutros bila nabrusila sjest na telefon, a i osobno obići sve odgovorne odozdola prema gore na Rebru kad ono, čudnim li čudom, posjete dozvoljene 8)
I tako sam ja nakon duuuuga 2 i pol tjedna ponovno sa svojom princezom :D
Ne znam šta ste napisale u tom dopisu, ali očito su im se gaće zatresle jer jučer nije još bilo ni govora o tome. Naprotiv, dobila sam informaciju da prava epidemija gripe tek počinje i da se ne nadam posjetama još barem tjedan dana.
Danas je dežurni doktor pred kraj posjeta zamolio da se polako spremimo jer, iako bi i on najradije da su roditelji i cijelu noć sa djecom, službena zabrana posjeta još uvijek traje, a oni su nam izašli u susret.
Još jednom, HVAAALAAA! Koja ste vi moćna gomilica
i svim malim bolesnicima koji će moći biti sa svojima