Sara od 5 i pol grize nokte i okolnu kožu na prstima.
Htjela sam pitati da li je uvijek razlog neka trauma ili problem s kojim se djete ne zna nositi samo ili može biti i drugih uzroka?
Moj suprug je uvjeren da ona ima previše energije i da ne može mirno sjediti i da je to glavni uzrok. Ja pak mislim da sigurno ima neki problem koji ne zna - ne želi izraziti pa ga ispoljava na takav autodestruktivan način.
Puno se bavimo djecom i pokušavamo doprijeti do njih.
Josip je otvoren i uvijek kaže što misli, čak i ono što nam se ne sviđa ili ako se ljuti na nas, a Sara kada ne želi čuti što joj imamo za reći poklapa uši, lako se razljuti i protestira ako nije po njenom, uz to i cendra. Kažem baš cendra jer to nije iskren plač.
Uglavnom komunikacija nije kakvu bih željela. Često ju pohvalimo, kažemo da ju volimo, da je lijepa... Sve što dobro napravi pohvalimo. Kada nešto pogriješi: objasnimo joj da ju volimo i kad se ljutimo, i da je normalno da čovjek pogriješi i da je potrebno da posluša ono što joj kažemo. Međutim ona uopće ne želi slušati ako ju nečemu želimo poučiti - drži se onako "znam već, kaj mi to ogovorite, kak ste dosadni" - ne kaže to ali joj čitam iz pokreta i pogleda)
Definitivno ćemo potražiti pomoć stručne osobe, ali me zanimalo vaše iskustvo! Hvala!




)
Odgovori s citatom
Ali eto, za njih znam da je kopiranje nas roditelja a za sebe i muža mogu reći samo da je danas to samo navika. A zbog čega smo počeli, tu bi sad trebao neki dobar terapeut.
