Ne znam baš da bi se mogla s tim složiti. Iako imam i loše iskustvo sa prvim razredom i učiteljicom koja nije imala pedagoške manire (blago rečeno). Ništa nije crno-bijelo.

Ja sam išla u gimnaziju. Smatram da se sve može normalno napraviti - savladati. Imala sam i čiste petice i jedva dvojke - ovisno o tome što me zanimalo i što sam radila. Npr. povijest i zemljopis nikad nisam doma radila nego sam samo prije sata ponovila što smo ranije radili. Doslovno. Uvijek sam imala petice.
Povijest umjetnosti sam pratila i na satu i nešto malo doma proučavala, opet čista petica. Engleski sam voljela, pisala zadaće i petice su išle.
Matematika, fizika, niti znala, niti htjela. Mama nije davala za instrukcije, profaći su bili nezanimljivi i jedva dva na kraju. Njemački mi se nije dalo pa je bilo tri. Socijologija i filozofija je bilo podnošljivo i ovisilo je o mom raspoloženju vezano uz tematiku.

Moram priznati da ne mogu vjerovati da netko prosječnih mentalnih sposobnosti usitinu uči svaki dan tri sata i ne postiže uspijeh. Da posvetiš svakom predmetu na rasporedu tog dana 10-15 minuta, imaš zagarantiranu čistu peticu. Naravno ako se kampanjski pristupa i odgađa, onda je stvarno teško naučiti sve to što se u jednom mjesecu radilo i tako za svih 15 i više predmeta.

Mislim da je znanje koje se daje u gimnazijama odlično, informacija nikad dosta i da je češće problem sa djecom koja su nezainteresirana ili profesorima koji neadekvatno obavljaju svoj posao, pa ne znaju zainteresirati. Ja sam imala od socijalno neprilagođenih, zaljubljenih - čitaj ne da im se uopće biti na nastavi, savršenih, prosječnih, neliberarnih, upitnog psihičkog zdravlja itd.

Škola je općenito preslika života u kojem ima stvari koje volimo ili ne, također i osoba koje su nam simpatične onosno nesimpatične. I tu dolazi do izražaja koliko smo spretni u balansiranju, samo-motivaciji.

Moj prijedlog bi bio da pokušate i na forumu možda dogovoriti se i međusobno pomagati sa instrukcijama, a bez novčane naknade. Čula sam da u Potugalu postoji 'servis koji iznajmljuje vrijeme' po principu ja imam 30 minuta da ponudim instrukcije iz matematike, netko ima 30 minuta da popravi neki stroj u kućanstvu i tako rotiraju i umjesto novčanih naknada imaju na računu vrijeme koje mogu iskoristiti po potrebi. Zgodna i humana ideja, rekla bih.
Osim toga gdje je nestalo međusobno pomaganje kod učenika? Zašto ne bi učenici koji razumiju bolje pomagali onima kojima ide teže. Ja se sjećam da je moja sestra, sad već prije 20 i više godina pomagala svojim kolegama iz razreda kojima nije išlo gradivo.

Ima odlična knjiga 'Brzo čitanje' koja je meni samo uz primjenu savjeta, a bez vježbanja udvostručilo brzinu čitanja, te pomglo u koncentraciji i pamćenju.

Također i 'Brže uči, više nauči'.


Slažem se da je teško biti mlada osoba, odrasti i prolaziti pubertet, jer dok moraš pratiti i prihvatiti promjene na sebi, kontrolirati svoju seksualnu energiju, naći svoje mjesto u društvu, sazrijeti, postati 'dobra' osoba još moraš i brinuti o školi i tisuću informacija koje trenutno uopće nisu zanimljive. Istovremeno svjestan si svijeta u kojem se živi, koji je sve samo ne bajkovit i sad ti pronađi smisao u svemu, nepravdi, patnji, ekološkoj devastaciji.
Ali može se gledati i s druge perspektive i reći da je dobro da postoje sve te informacije, jer kada ih ne bi bilo samo bi razmišljali o prištićima, krivim ili pravim nogama, odjeći koju ćemo staviti na sebe. Trebamo kao roditelji pomoći djeci i ohrabriti ih da nađu pozitivno i ono što ih interesira i raduje i da se tome više posvete, a ostale zadaće rješavaju po defaultu.
Nije jednostavno, ali eto to nam je posao.