Ovih dana idemo vidjeti osmogodišnjaka. Spreman je za posvojenje, pravno je čist, kažu u CZSS. Već imamo šestipolgodišnju curicu, dakle, njih dvoje bi rasli kao vršnjaci-ona je prvi, a on drugi razred. Slijedi nam prvi susret. :?
Uzbuđena sam kao da idem roditi, takvo sam uzbuđenje osjećala pred porod-kao da si zaljubljen, uznemiren, a opet i ustrašen kako će sve proći. I sada mi se miješaju emocije, a nemam s kime podijeliti to iskustvo jer ne znam nikoga tko je posvojio dijete, a kamoli straije. Kažu nam u CZSS da je ključan taj prvi susret, hoćemo li se dopasti jedno drugome, hoće li s dogoditi taj klik, stvoriti kontakt. Ako se TO dogodi, možemo dalje. MOžda će ključnu ulogu odigrati naša curica koja će po svoj prilici posve prirodno krneuti u razgovor i igru. Možda je baš ONA posrednik, jer, nekako mi sečini, ako s enjih dvoje skuže, sve će ići lakše. To je početka ulaska u našu obitelj.
Ima li netko slično iskustvo? Je li netko posvojio starije dijete osim VlVl? Kako je tekla prilagodba? Prihvaća li starije dijete novu obitelj kao svoju? Zanima me sve, čak ne znam niti postaviti pitanja jer je sve pitanje.
Čekam vas sa savjetima.
Da, ipak imam konkretno pitanje-održava li se još uvijek škola za posvojitelje?