Citiraj marta prvotno napisa
Prirodni pristup ne znaci da se trudnica treba odseliti u sumu na devet mjeseci i tamo roditi okruzena srnama i crnogoricom.

U slucaju da se ne zelite osloniti na unutrasnji osjecaj, idealno bi bilo imati primalju kod koje kontrolirate trudnocu i na koju se mozete osloniti, a koja posjeduje dovoljno znanja i mudrosti da procijeni rizik. To je ono o cemu je rijec na ovom podforumu. Nije rijec o odbijanju svega, nego o prihvacanju drugacije skrbi. Ja zelim za sebe drugaciju skrb u trudnoci. Zelim primalju kojoj cu vjerovati.
Ovo prvo mi je, naravno, jasno
Ja imam poverenja u sebe, ali postoji onaj prirodan strah i zato to ne bih smela sama da uradim, bez ikoga ko se razume u fiziologiju poroda i ko bi me uputio ako bi postojao ili bi se pojavio bilo kakav rizik. Tom strahu doprinosi i mm, jer ne želi ni da čuje za kućni porod.
Problem br. 2 mi je što ovde ne mogu naći ni babicu ni doulu kojoj bih se mogla obratiti i u koju bih imala poverenje.
I šta onda? Jedina opcija mi ostaje porodilište u kojem je aktivno vođenje poroda jedina varijanta. Bez lopte, bez kade, bez mnogo šetkanja. Znači krevet, indukcija, makaze za epiziotomiju i ostala aparatura.
A sanjala sam već nekoliko puta kako sama rađam i kako to sve savršeno lako ide... Još kad pročitam priče sa poroda i pogledam snimke na youtube-u, sva se rascmoljim...