Izgleda da je i Petra počela sa biserima pa da ne ostane nezabilježeno.
Jučer ja ulovim povoljan trenutak da odem na wc (doma smo jer je bolesna) jer se Petra zaigrala nečime i kažem joj 'mama ide na wc'.
Nije ni pogled digla. Ja na wc-u i kažem joj 'Mama je na wc-u'.
Malo poslije čujem ja tap-tap, tap-tap, ide ona prema meni i priča 'kaka'.
Ja ponovim 'da mama kaka'.
dođe ona do wca i virne sa praga unutra i kaže 'bljaaaaak, bljaaaak'
i tako cijelo vrijeme dok nisam izašla van.

Spremamo se spavati i zapravo nam se cijeli ritam zbog bolesti poremetio i već je bilo prošlo 22 sata, a Petra ne spava ali se svi lijepo zabavljamo u spvaćoj na krevetu. MMu i meni već dosta, spava nam se i nakon njene muzikice (glazbena kutijica sa svijetlom) u sobi skroz mrak i pravimo se da spavamo. Ona se vere preko mene, pa se namješta, pa sto čuda... i namjesti se između MMa i mene i počne:
Zaba (žaba), zaba, zaba, zaba, zaba, zaba, zec, zec, zaba, zaba (nisam 100% sigurna u citat), zaba, zaba. Bjjaaaaavoooo (plješće ručicama), bjjaaaavoooo. Jos (još), jos.
MM i ja smo se tresli od smjeha i suze su nam išle.