Ovako je bilo i kod nas - vrtićki i školski običaji doveli su me pred gotov čin.
U vrtiću su ostavljali šlape u prozoru i dobivali čokoladice, a u 1. razredu su u boravku pisali pismo Nikoli s nabrajanjem želja. I ajde ti sad budi karakter pa reci "mi to ne slavimo"
Napominjem da nikad nije ni pomislio da taj poklon donosi neki djedica. Odmah mu je bilo jasno da su to mama i tata, ali poklon je poklon, bez obzira od koga došao.
Neki dan se sjetio još neke želje pa je rekao (meni i MM-u) "Možete mi staviti u cipelu..."![]()