Samo da se javimo...
Nismo prestali, ali sam mu dosta dugo uskraćivala "nacicavanje". Dala bih mu samo kad bih bila sigurna da će stvarno dojiti, a ne navlačiti. Rane su uglavnom zarasle, još me malo boli desna, ali nije strašno.
Početkom godine završili smo na dvotjednoj terapiji u bolnici i moram priznati da sam bila presretna što doji, jer u početku ništa drugo nije htio ni jesti ni piti, pa ga je dojenje spasilo od dehidracije i dodatne infuzije :D (ionako smo bili prikopčani satima zbog antibiotika) Nikad mi nije bilo draže produljeno dojenje nego u tim bolničkim danima.
[
size=9]Ovo nije mjesto za to, ali ne mogu da se ne osvrnem koliko sam osupnutih medicinskih djelatnika vidjela u ta dva tjedna. I na kolike sam zaprepaštene upite o "predugom" dojenju morala odgovarati
[/size]