Mi isto imamo "problema" nakon prvog rođendana pa bih postavila nekoliko pitanja. Svoje bih upite prvenstveno uputila apricot, kao članici Udruge i jednoj od šefica, kao osobi koja se u medijima pojavljuje kao stručnjak za dohranu i sl.

Uvodili smo dohranu po Rodinim preporukama (isključivo dojenje prvih 6 mjeseci, postupno uvođenje namirnica i sve što i sami znate).
Nakon njenog prvog rođendana, vraćam se na posao, no nastavljamo s dojenjem. U tom je trenutku bila na tri glavna obroka + 1 ili 2 međuobroka dnevno. No, otkad sam se vratila na posao, ona "normalnu" hranu jede skoro pa isključivo kad mene nema u blizini. Odnosno, od trenutka kad ja dođem doma pa dok sljedeće jutro ne odem na posao, ona je na cici. Gotovo neprekidno. Naprosto je izbacila večeru. A vikendom, kad sam doma cijeli dan, jedva da IŠTA pojede. Dok nas nema, jede najnormalnije, čak i veće količine hrane.

Mene to već poprilično živicira jer smatram da dijete od skoro 16 mjeseci nije više toliko malo da mora toliko puno sisati. Niti joj sisa mora biti uvijek dostupna. Niti je trebam dojiti na zahtjev. Niti je trebam dojiti cijelu noć. A ipak sve to radim. Previše smo muka prošle s dojenjem (uključujući višemjesečni štrajk!) da bih ga prekinula na neki neprihvatljiv način. Tako da, ovo ostaje moj problem još neko vrijeme. Doduše, razmišljam ukinuti noćne podoje jer sam zombi. OK, pitanje: mora li dijete od 16 mjeseci baš toliko sisati?? Em je vremenski dugo, em ona stvarno pocica velike količine mlijeka, em ne želi krutu hranu kad sam ja doma. Bude tu i nenutritivnog sisanja, jasno.

Nadalje, prema standardima naših prijatelja i obitelji, mi se hranimo jako zdravo. Prema standardima nekih ovdje, hranimo se katastrofalno nezdravo. Bilo kako bilo, dijete nam ne jede isto što i mi jer za nju nabavljamo organske, nešpricane, kontrolirane proizvode, a mi jedemo što stignemo i nađemo. Nemamo dovoljno resursa da za sve nas kuhamo tako. Znači, i dalje kuhamo za nju posebno i jede manje-više iste namirnice u zadnjih pola godine. Poslije prvog rođendana nismo uveli skoro ništa novo. Sad ćemo, kad dođe sezona voća i povrća koje još nije stigla isprobati. No, generalno smo stali s uvođenjem novih namirnica jer joj zapravo nemamo više što ponuditi. Pitanje: je li to pogrešno i hoće li ona biti na gubitku što ništa novo ne isprobava? Je li prošlo ono razdoblje kad je spremna za usvajanje okusa?

I sad konačno dolazimo do najvećeg problema. Počeli smo joj pomalo davati ono što mi jedemo, no sad joj se odjednom, iz čista mira, pojavila urtikarija. I sad bih trebala opet pratiti i pisati sve što jede i misliti si od čega je to došlo. Ne smijem joj dati ništa iz trgovine (pa ni kruh) jer ne znam je li alergična na neku namirnicu ili na pesticide, konzervanse, aditive... Kako da postupim?

Zanima me što pristaše zdrave hrane (a i oni ostali) daju djeci kad idu na put / u grad / kod doktora? Mi imamo velikih problema s tim već mjesecima jer ne znam što bih joj dala jesti kad nekamo idemo. Na kraju se to svede na komad kruha, rižin kreker (koji uopće nema kalorija pa ni neku korist) ili neku voćku. I to mi se ne sviđa.

I još par pitanja za apricot: budući da si više puta izjavila da ne podgrijavaš hranu, kako onda jedete grah i sl. za doručak? Kuhaš jako rano ujutro? Što radite s viškovima? Natjerate se da sve pojedete ili si naprosto toliko sposobna da uvijek skuhaš na mjeru (ovo nije provociranje, nego ozbiljno pitanje)? I zanima me, ako stigneš napraviti pauzu u svojim obvezama i izdvojiti par minuta, bi li mi htjela napisati primjer vašeg jelovnika? Recimo, dva-tri dana (a može i vše, ako ti se da) - što sve jedete tijekom dana? Zanima me to jako jer sam došla do točke kad mi se sva hrana gadi, kad nemam ideje što kuhati i jesti za doručke / večere. Počela sam se hraniti u pekarama i dođe mi da vrištim zbog te spoznaje.