Ja želim vjerovati.
Ali najviše vjerujem našim lokalnim proizvođačima od kojih nabavljam većinu namirnica preko grupe solidarne razmjene.
Čini mi se da su GSR-ovi postali prave male oaze za sve nas koji se želimo hraniti kvalitetno i minimalno tretirano (ili netretirano) po minimalno višoj cijeni.
Naš pulski GSR ima nekoliko eko proizvođača povrća (imaju certifikate) s neznantno višom ili jednakom cijenom onima na placu. Imamo lokalne (istarske) proizvođače brašna, ulja, meda (ove namirnice jesu skuplje), mliječnih proizvoda (nemaju eko markice, ali bar jedan provjereno ne tretira ničim životinje i izvor nam je sirovog mlijeka) i dogovor s uzgajivačima iz Slavonije koji već jesu eko proizvođači voća ili u prijelaznom periodu. Jaja plaćam malo skuplje nego ona s proizvodne trake.
Frka mi je što je naš GSR pretežito vege nastrojen pa se moram sama snalaziti za meso i to je valjda još jedina namirnica koju jedemo a da nije uvijek provjerenog porijekla.
Ono, snalazimo se, većina novca nam odlazi na prehranu, ali vjerujem da je minimalno ili netretirana hrana ipak nutritivno vrijednija od ostale. Da ne vjerujem, ne bih se trudila. BTW, u bioibio i sličnim dućanima ne kupujem sveježe namirnice, odbijam im dozvoliti da nas pljačkaju previsokim cijenama.