Drage moje nikako stici da vam se javim,a nisam znala ni sta da vam napisem.Pomjesali su mi se sreca i tuga,san i java.
14.11 rodila sam djecaka i djevojcicu,porod je obavljen carskim rezom uz plitku anesteziju,sto znaci da sam dosta toga osjetila,ali mojoj sreci nikad kraja,djecak 3100gr 51cm dug apgrar 9/10,djevojcica 2730gr.duga 50 cm apgrar 10/10,odmah su isli samnom u sobu i sve je bilo super.Tri dana poslije usla mi je med.sestra u sobu i uzela djecaka,kaza da ide na neki rutinski pregled.Pet minuta poslije mi je dosao doktor i kao iz vedra neba rekao da moj sin ima kompleksnu srcanu manu,da su prognoze nikakve,da imam djevojcicu da idem sa njom kuci a da djecaka jednostavno ostavim i pustim da se bori sam.Necu vam pricati kako sam se osjecala,i sta smo moj muz i ja prosli,to mozete samo da zamislite.Ali evo da skratim pricu,moj sin je na odjeljenju intezivne njege od tada,ja i djevojcica smo morale izaci kuci,idemo mu svaki dan,pazimo ga i mazimo.12.12 ide u Italiju na operaciju srca,moj muz ide sa njim,meni nisu dali zbog djevojcice,i slabog psihickog i fizickog stanja,jer se jako tesko oporavljam od svega.5 mjeseci sam provela u bolnici u trudnoci uradila milijon UZV i nista.Sada svi peru ruke,neznam sta bi vam rekla svi su mi se smucili,zivim samo za to da moj sin dodje kuci,da sve ovo prodje i da se probudim iz ovog pakla....Sve vas ljube Dusan i Mila sa mamom i tatom.....