Pozdrav!
Odmah na početku reći ću da sam totalno zbunjena, tužna, umorna, frustrirana...![]()
Beba je stara 33 dana, jučer smo bili na prvom pregledu, dobio je 700 grama, pedijatrica nije baš zadovoljna.
Od početka sam krenula sa dojenjem na zahtjev i moram reći da me to prilično iscrpljuje, ali najviše od svega želim dojiti svoje dijete. Naime on intezivno siše 15-ak min, a onda je sve dalje natezanje, cika unutra, cika van, pa spavanje na ciki...
Pedijatrica, a i patronažna sestra uvjeravaju me da dijete treba imati 2 do 2,5 sata razmak između podoja. Pitala sam patronažnu što da radim između ta 2 sata, jer on plače, kaže ona dajte mu dudu. Pedijatrica kaže da ga zabavljam.
Po njihovoj teoriji, on bi trebao pojesti za cca 20-ak minuta, sve ostalo je njegova igra.
Danas mi je patronažna rekla da mu nakon podoja dam bočicu, i ako pojede 30 ml da znači da je gladan. nisam mu dala bočicu.
Moram priznati da sam totalno tužna i frustrirana, ne znam što da radim. Maleni je dosta nemiran, preko noći također, prvi san koji mu je najčvršći traje cca 3 do 4 sata, budi se oko 1 u noći i onda se više manje natežmo do jutra. Malo spava, malo cica, malo se igra sa cikom...
Preko dana mi puno puta zna zaspati na ciki, čim ga maknem, on plače.
Danas sam se pokušala izdajati sa ručnom izdajlicom nakon podoja, negdje sam pročitala da tako mogu povećati proizvodnju mlijeka, ali nisam uspjela, par kapi ide van.
Ne znam da li i to ima veze, u trudnoći sam dobila 11 kg i vrlo brzo sam ih izgubila, tako da sam jučer čak bila jednu kilu u minusu. Jedem dosta, čak i više nego u trudnoći, ne znam da li gubitak kilograma ima kakve veze sa dojenjem.
Sve u svemu strašno nam nezadovoljna, htjela bih svojem djetetu najbolje, a imam osjećaj da sve ide ka uvođenju bočice.![]()
![]()