Pepita, i ja razmišljam tako. Već sada volim trudove koji će doći, upravo iz istog razloga koji navodiš: jer ću tada znati da treba još samo malo vremena da bih držala svoga dječačića u rukama.

Inače su me toliko plašili pričama iz rađaone, da sam na kraju rekla da te priče više ne želim slušati. Bit će što bude, boljeti mora - zar ne?, i to je sve normalno. Kad do rađaone dođem imam samo da se skoncentriram na činjenicu da ću uskoro vidjeti svog dugo čekanog dječačića. A da bih ga vidjela moram malo i pretrpjeti. Jeaaaaa...