Felix, muci me slicno pitanje granice kao i tebe, tim vise sto slusamo i slicnu muziku - zasad doduse vise teoretski jer malac ima tek 3,5 mjeseca. Mislim, sistersi, bauhausi i slicno iz danasnje perspektive zvuce mi prilicno "pitomo", ali slazem se s tobom da je NIN predepresivan i predestruktivan. A tu je jos i problem spotova, mi ih imamo prilican broj i navikli smo ih cesto pustati, onako u pozadini, umjesto CD-a - a osim NIN-a ja jako volim i M. Mansona, zamisli da dijete pocnem plasiti s njegovim spotovima!

Djecja muzika mi je isto , osim mozda nekih pjesmica iz mojeg djetinjstva, ali pretpostavljam da je to vise stvar toga sto su mi prisilno usle u uho nego stvar bas svidjanja. Ali Tresnjevacki malisani i slicni pjesmuljci su mi oduvijek bili dno dna. Pretpostavljam da ce nam nasi klinci kad-tad doma poceti donositi muziku na koju cemo vise ili manje kolutati ocima (kao sto Matildina kci trazi Antoniju Solu), ali nekako bih htjela (bar dok jos mogu na to utjecati) pustati muziku za koju smatram da nije sund a da mu ipak nije "too much".

Nedavno sam procitala da nije dobro da klinci slusaju neartikuliranu muziku, bez cvrsce strukture, jer to navodno lose utjece na razvoj mozga :/ . E sad, gdje je granica artikuliranosti? Neki tu trpaju i kompletan rock, sto mi je ipak preveliko generaliziranje. Postoji i slican zakljucak za gledanje TV-a djece mladje od 2-3 god. - navodno da isto lose utjece na razvoj mozga, zbog jednosmjerne komunikacije, pa bi do djetetova 3. rodjendana trebalo gasiti TV u njegovoj blizini :/