Citiraj raffaela prvotno napisa
Jednostavno nezna kontrolirat svoje osječaje i poprilično je osjetljiv.
tupim mu stalno,i nadam se da će mu nešto ostat.
kako se postavit u svemu tome,a da ga ne maltretiram stalno s istom pričom.?kako mu ukazat zašto to nije u redu?
Recimo kod kuće ,prema nama roditeljima nikad nije tako reagirao,niti prema bratu.
Čini mi se kao da ima on u svojoj maloj glavici posložene nekakva svoju pravila po kojem funkcionira.Npr.za stolom kad jedemo uvijek mora sjedit na istom mjestu,ni slučajno se ne možemo malo promjenit,jer je to "njegovo "mjesto i tako neki primjeri koji mi za djecu nisu prihvatljivi.Opet ponavljam,pametan,bistar,a s druge strani toliko zahtjevan i kompliciran.S njim treba uvijek nešto radit,izmišljat...Treba u svemu tome energije,snage,inspiracije.
Probajte pomalo pomicati te njegove granice. Vjerojatno nekad netko sjedne na "njegovo" mjesto? Kad se to već dogodi, ne mičite se s mjesta, probajte ublažiti s "nije bitno, sjedi ti na moje, ne da mi se sad micati" i onda to ponavljati, ne non-stop, već tu i tamo dok se ne navikne.

Zgodno je i poučavati ga što da uradi u zahtjevnim situacijama. Npr. sad ideš u vrtić, znam da ćeš se danas u vrtiću lijepo igrati s djecom, ako te netko bude naljutio, možeš otrčati par krugova ili šutni jastuk, lupi nogom o pod - samo ne udaraj ljude, jer se to ne smije. I kad onda dođeš po njega, a teta se žali da je lupao nogom o pod, pohvališ ga pred njom i njoj objasniš da ste to dogovorili da radi umjesto udaranja ljudi jer to nikom ne škodi.