nisam baš sve pročitala, možda je netko već i napisao...

tvoj sin je krasno dijete (strašno mi je kada dijete mora reći da se BORI da bude dobar i da će se POPRAVITI ) koje se ne zna nositi sa porazima.
kao i mnogi od nas.
samo što mi znamo da ne smijemo udariti ako izgubimo na kartanju.
ali se isto pjenimo, bjesnimo, vičemo...
onda svoj bijes kanaliziramo na neku drugu stranu. tvoj maleno to ne zna.

i zato postoje dječji psiholozi.
uvijek glasam da djetetu, ako ne znam ja, pomogne onaj tko to zna.
važnije mi je oporaviti dječju dušu, nego popraviti zub.
a zub svakako ne mogu popraviti sama.

raffaela, sretno!