ja nisam neki duhovni tip, dapace, vrlo sam prizemna i svakidasnja, trazim zadovoljstvo u malim sitnicama svakodnevnice...

bilo kakav dozivljaj romanticnosti i duhovnosti ili dodatne dimanzije oko zaceca i trudnoce me je prosao kako smo se suocili sa poteskocama oko zaceca drugoga djeteta...

planiranje odnosa i posjete lijecnicima me ne inspirira previse.
sredjivanje papira i obrada za usvajanje su takodjer vrlo mehanicki.
zacece blizanaca nakon toga je bilo vrlo nepromisljeno i iznenadjujuce, u najmanju ruku...

ali da je trudnoca fantasticno iskustvo, bez obzira na to, to je tocno..

isto kao sto je i porod fantasticno iskustvo, pogotovo sto su moji porodi bili upravo onakvi kako bi se moglo pozeljeti, brzi, bezbolni, u ugodnoj atmosferi doma, jednostavno su se desavali sami od sebe, oba su bila neasisitirana, osim sto je muz bio moralna podrska...

ali s druge strane, toliko zena je tokom ovih milijuna godina proslo kroz istu stvar, i preuvelicavanje zaceca, trudnoce, poroda, majcinstva nakon sto sam sama prosla kroz to iskstvo mi nekako nije na mjestu, upravo zato sto je to toliko svakidasnje...

to su fantasticni dozivljaji za mene osobno, ali za covjecanstvo je to samo kap u moru...