ajde onda da se i ja hvalim tim kakanjem u busu, istina to je napravila starija i više nije bila bespelenašica, već je bila velika, isto nije bilo izlaza, i to dva puta u malom razmaku, jednom rukom pazila na mlađu koja još nije ni hodala, a drugom drž nju, zapakirala u duplu vrećicu i još u ruksak, meni nije smrdilo, ali nas je jedna gospoja gledala pogledom "ne mogu vjerovati". To je bila situacija gdje nemaš izbora.
Ima i onih putnih tuta bez dna, gdje se umjesto dna navuče vrećica pa je možda i to praktično, ako nekome paše, moje su uvijek voljele bit na rukama, pa bi ispod stavila vrćicu, bez vrećice u ruksaku nigdje se ne ide.