Malo oživljavam temu. To već mjesecima planiram pa nikako..

Dakle naša mala popišanka ima sada skoro 5. mjeseci, a od njenog navršenog 2. tjedna života ju vodimo na wc kada ona da signal. Inače na sebi ima većinom platnene pelene tako da tehnički nismo bespelenaši nego suhopelenaši. Dnevno u prosjeku zapišamo 3-4 pelene, a kakamo većinom u wc. Ovo većinom moram pojasniti što znači: "normalnim" danom to znači da sve ode u wc, a kada ju nešto smeta (tipa proljev) većina ode u pelene.

Na početku se okolica i obitelj nisu mogli dovoljno načuditi da što mi to izvodimo s tako malom bebom, pa postoje pampersice, pa zašto se mučimo itd. U biti zbog tih komentara i nismo počeli s hodanjem na wc odmah nego tek 2 tjedna nakon poroda (što mi je već onda bilo malo žao no eto). Sad nas naravno više ništa ne može pokolebati - usred shoppinga znamo otići na wc (iako je to jako rijetko potrebno), snalazimo se po wcima za invalide, čak smo se i ispraksirali u slučaju da nema blizu ni prematalice ni nekog načina da se mi sjednemo. Doma unatoč mini kupatilu imamo mali stolac pored wca u stalnoj postavi. Kad idemo u goste zamolimo da nam se donese neka stolica. Mislim da su ljudi u međuvremenu previše šokirani da bi uopće to sve komentirali, no nas nije briga i više si uopće ne možemo zamisliti da to tako ne radimo.

Još ću samo napomenuti da uopće nemam dojam da mi ovo oduzima više vremena od stalnog prematanja pelena - vjerojatno zato što ja imam potrebu pelenu promijenit iste sekunde kada skužim da je ona nešto u nju obavila, a i veselja smo imali s eksplozivnim kakicama nakon što joj se pelena skine. To mi odmah napunilo mašinu, a sad pelene perem 2 puta tjedno. I taj njen osmjeh dok skidamo pelenu i nakon što se pokaka - ma neprocjenjivo