mislim da joj je dovoljno da si uz nju, da zna da se na tebe može oslonit. Ne treba previše govorit jer, bar meni, se u tom trenutku sve činilo i zvučalo glupo. Dovoljno je uputit topao, prijateljski osmjeh. Bar u početku nemoj previše pitat kako je, ja sam to mrzila. Ča kako sam, kako bin mogla bit???!!! Mada znam da nisu mislili ništa loše.
Meni je bilo lakše kada sam se priključila na ovaj forum među svoje, jer tu nisam nikad bila osuđivana za ništa, uvjek sam našla potrebnu riječ utjehe i podrške. Sigurno će joj bit lakše. Ja sam u tom trenutku mislila da sam jedina na svjetu (tako se kaže) kojoj se ovo dešava, ali kada sam upoznala sve te cure, bilo mi je žao da nisam jedina. Ima nas i previše. Ako ima mogućnost, neka nam se pridruži. Bit će joj lakše sigurno. Ovo je bolje od bilo kakve terapije.... Iskreno mi je žao kada čujem da nam se još cura pridružuje....