isvetica baš si to nekako lijepo iskreno napisala. Mogu samo zamisliti kakav je osjeća i tebi i tvojoj susjedi...sigurna sam da joj je jako teško

Ali kako sve mi ovdje govorimo, najvažnije je da postoji netko tko bi s nama pričao o našim bebama. Većina ljudi se boji, nije im ugodno, pa često i zbog toga savjetuju da je najbolje zaboravit i krenut dalje.

A zaborav za nas nekako znaći, izgubit ih opet, to je preteško. Za mene nema veće utjehe nego pričat o mojim bebama, gledat njihove uspomene, i otići na groblje. Birati im cvijeće.

Ako možeš biti tu za tvoju susjedu, kad joj treba netko, to jako puno znaći