Nasi bliski prijatelji upravo prolaze vrlo tesko razdoblje. Vec po drugi put...S prvom bebicom nisu niti znali sto ih ceka, da su nositelji recesivnog gena, oboje, i da ce bebica biti bolesna. Rodila se, nakon par mjeseci tuge, nevjerice, agonije za nju, za njih, nazalost ih je i napustila. U medjuvremenu su ponovno ostali trudni, i imaju prekrasnu zdravu curicu. Sada su se, vjerojatno noseni tim iskustvom, odlucili jos jednom pokusati...Da sreca bude veca, dobili su blizance, curicu i decka. Ali nazalost, decko je bolestan...Svima nam je grozno zao, naravno, nezamislivo sto sada moraju prolaziti jos jedan gubitak. Bolest je takva da polako napreduje, vec se vide prvi simptomi...I sto sada? Vi koji ste imali slicna iskustva, kako im prici? Sto im reci? Ja sam joj vec rekla da zna da smo tu, da cemo im pomoci kroz sve. Ali kako pomoci? Ja je pitam za maloga andjelcica, ne izbjegavam temu, ali vidim da joj je to...ma uf...evo i sama placem samo na pomisao sto ce se dogoditi... Vidite li vi tu Boga? Cemu dopustiti da takvo dijete dodje na svijet samo da bi patilo tih par mjeseci? Ili je ono samo blagoslov, mali andjeo koji je zelio upoznati svoju obitelj? Ne znam, ja sam samo trenutno ogorcena, tuzna, zabrinuta, ma ne znam...I ne mogu si uopce zamisliti, sto njima sada prolazi kroz glavu i srce? Molim pomognite, vi koji mozda sada sve mozete promisliti "hladne glave" jer ja ne mogu...