Nema na cemu sjeno,tu smo da razumijemo jedna drugu kad mislimo da to ne moze nitko i vjeruj mi da ne moze.Nitko ne moze razumjeti bol sto kida srce.Danas su tri tjedna kako je moje srce i srce moje djvojcice prestalo zajeno kucati,ali njeno i dalje kuca u mom,dok zivim ja,zivjet ce i ona.I nema dana da je se ne sjetim i nema noci kada je ne sanjam,ja cak znam u svojim mislima kako izgleda...I neka mi netko kaze da pokusam zaboraviti i krenuti dalje...nema smisla,krenula sam dalje,al zaboraviti nikad necu.Ljudi ponekad zele pomoci pa kazu svasta,al znas meni je bolje da ne kazu nista,ponekad sam sama sebi dovoljna u svojim mislima jer smatram da bilo tko ista rekao nece me uspijeti utjesiti.Zato smatram da se mi sve majke andjela moramo same nauciti nositi s tim kao sto znamo i sigurne smo da cemo tog naseg andjela nositi u srcu dok zivimo.To su teske zivotne prepreke i moramo nauciti kako ih prebroditi jer dok god zivimo i dok u nama tinja nada da postoji mogucnost da cemo nauciti zivjeti s tim dotle smo hrabre i dokazat cemo i sebi i svima da ima nade za nas i da cemo pokusati ponovo i bas zbog ovog andjela sto smo izgubile obecati sebi da cemo na svijet donjeti jos jedan zivot koji cemo sigurno voljeti.Ja sam sebi i svojoj djevojcici na nebu obecala i upravo to me drzi,pokusaj i ti.