Joj cure, sad ste me raznježile. Sad bi i ja drugo....
Princeza S, nađi forumašicu we&baby, ona ti ima iskustva s time i sigurna sam da će te rado utješiti.
 |
|||
|
|
|||
Joj cure, sad ste me raznježile. Sad bi i ja drugo....
Princeza S, nađi forumašicu we&baby, ona ti ima iskustva s time i sigurna sam da će te rado utješiti.
Ja sam uvijek mislila da će biti super kad Emini rodim još nekog (naravno da će biti ljubomore). Nikad nisam razmišljala da će ona biti tužna jer više nije naš centar svijeta, jer ja ne želim da ona bude "centar svijeta" i "jedina". Okolo su drugi ljudi i druga djeca, a ja želim da ona ima nekog svog, najbližeg, i kada nas, roditelja ne bude.Princeza S prvotno napisa
Ja se nekako osijećam kao da činim nepravdu svojoj curici ostanem li sad trudna.
Teško mi je to riječima opisati, ali kao ono sad ti više nećeš biti jedina, jer ću si pribavit još jednu - jednog...
Ona će sad 1,5 godina i u biti sam s njenom 1 tek osjetila da si mogu zamisliti da imam još jednu bebu pokraj nje.
A sad kad mi kasni i kad bi se to moglo desiti uhvatila me panika, da je prerano i da želim još barem 1,5 god. uživati samo u njoj i da osjeća da je centar našeg svemira.
Da Vas pitam, dali Vam je uvijek prerano za drugo dijete i dali ikada prođe toliko vremena da možete reći, e sad sam dovoljno uživala samo u svom prvom djetetu sad mogu na drugo?
I bojim se da se ona nebi osjećala onako, žalosno, kad bi joj se rodio brat/sestra, kao sad više nisam jedina svojim roditeljimaaa...
P.S. Ovim ne sugerišem da su jedinci pod obavezno "centar svijeta".
Koji disklejmer
I ja sam na momente razmišljala ko Princeza S...
A ja se već zbedirala da sam izrod
Pa vidim da se svi brinu oko toga dali će moći voljeti drugo kao prvo, a mene to ne brine, već mene brine moja Sara...
Hvala Bogu da nisam jedina..
Ma, mene je brinulo i ovo prvo, i kako će ona to prihvatiti jer je bila stvarno mala kad je dobila seku.
I trebalo joj je neko vrijeme da sve te promjene u našim životima prihvati :/
No, kad sad vidim koliko se njih dvije vole, srce mi je ko kuća
Anci, ja isto brinem, ja nemam ni brata ni sestru pa neznam kak to funkcionira :?
Pa me strah...
Kod mene i sestre funkcionira super! Znale smo se posvađat ko pas i mačka (znamo i sad), narav joj je takva da se ja s njom ne bih ni družila da mi nije sestra, a volim je do beskraja, sve bih za nju učinila, a osjećanja su obostrana. I znam da nije kod svih tako, a mislim da je kod nas tako zato jer su moji roditelji, prvenstveno majka, postavili stvari između nas na pravi način.
Princeza S,
ja sam imala totalno krizu nakon što sam rodila Arsena. Liza je imala 2g i 9 mj. Prvi mjesec nakon poroda mi je bio grozan, stalno sam plakala, samo da sam pogledala Lizu sam brizgnula u plać..Kao - pa kakao smo mogli biti takvi i napraviti njoj konkurencijo, zašto smo uopšte imali još jedno bebu, šta nam to treba..Joj, samo kada se sjetim
I danas kada jih pogledam kako su sretni jedan sa drugim
U 6mj nam dolazi još jedna beba i jedva čekamo...Liza bi voljela seku, jer bracu već ima
Kad predano majčinski voliš, misliš da ne možeš voljeti više, a onda se pojavi još jedna beba, a tvoje srce naraste, pa se pojavi još jedna beba a tvoje srce još naraste, i tako se čaša uvijek prelijeva i razumiješ da svako tvoje dijete ima posebno mjesto u tvom srcu i sve ih jednako voliš svakoga cijelim srcem i razumiješ da i muž ima mjesto u tom istom srcu i da njega voliš isto tako cijelim srcem...
Ljubav je čarobna, a majčinstvo ju čini tako bogatom i bezgraničnom i daje joj dimenzije koje onaj tko ga ne osjeti ne može spoznati...
I što je više dijeliš, više ti ostaje za davanje i još više te ispunjava
Moja baka kaže - ljubav prema djeci se ne djeli nego se množi
I to je jedina istina ako se mene pita.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom