Drage moje, posto se moja cetvoroclana porodica zdusno i uzurbano sprema za jos jednu bebu, volela bih da cujem kako ste se vi snasle u divnom i (verovatno vrlo burnom) zadatku trostruke mame.
Vec unapred mi je jasno da ce mi se kucni poslovi multiplicirati, a ves za pranje i peglanje pretiti da me ugusi.
ja sam, od kako se treći mališa rodio, reducirala peglanje, samo sam mu mjesec dana prala odvojeno i peglala sve, a sad perem sve zajedno i peglam samo najnužnije što se ne može baš nositi pogužvano.
Ali, mene zamina nesto drugo: Kako ste ljubav, paznju i vreme uspele da ravnomerno podelite izmedju svoje dece? Da li sve radite zajedno ili sa mm-om "podelite decu", pa vam tako bude lakse?
Moji su stariji dečki već veliki ( 10 i 7 g.) pa se s njima više zabavlja, igra nogoš, badmington i slično mm, ali često on uzme malog a ja se igram s dečkima. Ili mali u kolicima gleda kako nas 4 divljamo, njemu super, nama super.
A sta je sa decijom ljubomorom? Da li ste cule za mit o srednjem detetu kojem je najgore u celoj prici i sta mislite o tome?
pa moj srednji je malo ljubomoran ali rješavamo to bez problema. samo dovoljno strpljenja i zaokupljanja pažnje. uključi ga u brigu oko bebe, meni je on glavni asistent, donesi pelenu, donesi kremu, a najdraže mu je birati što će brat obući taj dan ili kad negdje idemo. u vožnji autom uvijek sjedi pokraj njega i zabavlja ga dok ja vozim. možda da pripremiš poklone koje će mala beba donijeti iz rodilišta svojoj braći. to kod manje djece pali
Puna sam briga, ali posto sam istrajna u nameri da rodim i trece dete, volela bih da me posavetujute i ohrabrite. Puno pozdrava.
