Mi smo prešli na grebanje po peleni i vikanje baba baba. To bi bio znak da ćemo ili upravo jesmo pišali i kakali. Nekad kaže ranije nekad odmah kako obavi, ako je ne ulovim na vrijeme. Ali zašto baba. To nije ni tuta ni ništa slično. To je i sve što zna reći. Ustvari mi više govori govor tijela, čupan je i grebanje pelene, nego govor. Ali shvatila je da bi to trebalo obaviti u onu novu rozu igračku.
Nego pitanje. Zahod je zahod i ne znam da li griješim, ali ja joj ne dam da se igra sa tutom. Ne na tuti nego sa njom. Ona stalno silazi sa nje i onako gole guze bi je proučavala i prevrtala, a manje bila na njoj. Tako mi se često popiša po nogama i podu. Kad kaka se počne napinjati pa nema vremena skakati okolo i to obavimo u tutu. Ali ako je stavim ujutro i čekam da piški, ona bi se igrala sa tutom. I onda je to borba, a ja ne želim biti stroga, a nešto u meni govori da joj to ne bih trebala dopustiti. !1. to usporava i otežava ono zašto smo na tuti
2. ona ne služi za igranje pa me je strah da ne shvati krivo tutu kao predmet.

Jesam li u krivu?