Prema mom iskustvu, bit bespelenaštva je osluškivanje svog djeteta i jednako važno: opuštenost. Bez obzira kada se dijete 'skida' iz pelena, to mi je nekako presudno.
Vedran je dugo imao noćnu pelenu jer je meni tako bilo lakše. Noćnu smo na kraju riješili tako da sam ja rekla Vedranu da ima tutu pored kreveta i da kad treba ide piškiti u nju i vrati se u krevet. Naravno, spava gologuz, ali to nije problem jer spava s nama pa se ne bojim da bi se prehladio. Bez problema je prihvatio. Sada ga samo u polusnu čujem kako se tiho izvlači iz kreveta, pa male nožice capkaju do tute, pa pšššš, pa opet capice i hop- evo ga u kravetu! I spava dalje, srce mamino.