teta urla na djecu, kako reagirati?

[morska]

dakle, ulovila sam tetu kako urla na djecu, ne viče, nego urla, posve izvan kontrole. kako sam i sama vrištalica (na intenzivnom odvikavanju), jako dobro razlikujem vikanje i urlanje. ovakva scena: penjemo se po stepenicama prema grupi i čujemo jednu njegovu tetu kako urla nešto u stilu "zašutite itd", nakon toga muk, svi su naravno zašutjeli, i onda se još zadernjala na nekog "zašto nisi ovo pospremio". teško mi je i pisati koliko sam u šoku, jer smo mi kao jako zadovoljni tetama. grupa je mala, javni vrtić nije važno koji, činilo se kako su skužili moje prilično drukčije dijete. i on ih je, inače prilično nesiguran i nepovjerljiv prema svemu novom prihvatio relativno brzo, doduše ovu koja je jutros urlala malo manje, druga je apsolutni favorit.
dakle, njega sam poslala da se presvuče, otvorila sam vrata i pitala ženu zbog čega se tako dere, ostala sam kul, ali moja faca je govorila jako puno. prenula se i odgovorila nešto u stilu dvije su grupe i jako ih je puno i nisam ih mogla drukčije nedglasati. ja sam izokrenula očima i otišla do djeteta koje je bilo prilično zbunjeno, a ona je ostala na vratima i gledala me očekujući valjda da ću još nešto reći ili je pogledati ali nisam. njega je nježno primila u grupu, a ja sam otišla, s knedlom u grlu samo takvom. mislim, nemam iluzije da su tete u vrtiću idealne, daleko od toga, i shvaćam da su i one od krvi i mesa i nemam previše problema s tim. međutim, kako sam i sama vrištalica koja radi na tome da s tim prestane, kroz učenje i neke druge aktivnosti, znam jako dobro što je urlanje i koji mehanizam ga pokreće, i znam stoga da ovo nije bio incident nego način na koji ta žena riješava takve situacije. autor knjige koju su mi nedavno kupili mm i moje dijete, "kako odgojiti dijete bez vikanja", slikovito to pojašnjava tako da netko drugi drži vaš daljinski upravljač, u ovom slučaju djeca iz grupe.
e sad, kako reagirati? iskreno, ne vjerujem u represiju sustava koji nije u stanju uložiti u svoje zaposlenike i mogu misliti kako rješava ovakve situacije. dakle, tužakanje ravnateljici ili nekom drugom ne dolazi u obzir. opet, ignoriranje neće promijeniti ništa. osjećam da je pametnije taktizirati. čak i je palo na pamet pokloniti joj za božić spomenutu knjigu? nadam se da nisam udavila, dobro bi mi došla vaša iskustva.

[ranga]

morska, možte li napisati naslov i autora knjige? Voljela bih ju pročitati. Ja sam isto odgajatelj i ne volim, a i ne mogu zbog ograničenih glasovnih mogućnosti, vikati na djecu, ali kad ih je trideset u grupi, i još k tome za kišnoga dana (i to petnaestoga u nizu) djecu je zaista teško obuzdati. Čini li to ona svakodnevno ili je ovo bilo prvi put da ste ju čuli da tako viče?

[boškarin]

možda je teta imala loš dan,kiša je i puno ih je,ali ja mislim da nije primjereno reagirala,dok tebi svaka čast na hladnokrnosti.Ja ne bih mogla biti tako cool.Ja sam bila svjedokom svađe među tetama koje su se svađale u susjednoj prostoriji,a djeca su bila sama u drugoj.Nisam otišla dokle god nisu shvatile da ih slušam i da nisam samo iskrcala dijete. Bilo im je jako neugodno,ispričavale su se, a ja ne mogu zaboraviti poglede djece koja su to slušala.Isto tako moj N voli jako taj vrtić, tete i sve,ali gorak okus ostaje.

[iki]

Ko prvo kako si reagirala.

A vikanje je nedopustivo, i u ovih 7godina mog rada sa djecom nije mi palo na pamet na svoj loš dan - vikati.
Isto očekujem i od drugih.
To jednostavno nemogu ničim opravdati.

Šta učiniti? Nemam pojima.
Knjiga bi mogla ispasti podkubavanje, a ne koristan poklon, tak da neznam.

Moje dijete za koji tjedan kreće u vrtić i iskreno, nije mi svejedno, toliko je loših iskustava da sam .

[dunja&vita:-)))]

Ja samo znam da ne bih dozvolila apsolutno nikom na ovom svijetu da se izderava na moje dijete, bez obzira na razloge...u svakom slučaju nezavidna situacija, bit tužibaba vjerojatno se ne isplati jer će teta u najgorem slučaju proći samo s opomenom. Razgovarat s njom- opet bi mogla to shvatit kao napad na sebe, a ne poduzet ništa, hmm :/ ...
Ne znam dal si pričala sa svojim djetetom, dal se takvi njeni ispadi ponavljaju ili je to bio samo jedan loš dan? Ako je ovo drugo, mogla bih mogla zažmirit, ali na takvo konstantno ponašanje nikako.

[morska]

nisam ju čula prije da tako urla (jer ponavljam, bilo je mnogo jače i strašnije od vikanja), ali iskustvo i zdrav razum mi govore da žena na taj način riješava konflikte kad se osjeti nemoćnom. hrpa djece to sigurno tu i tamo zna priuštiti, ali ona od svih na svijetu trebala bi znati riješavati takve situacije na način da je kontrola u njenim rukama. i da je bio incident, a ne vjerujem, bio je prežestok i djeca koja su mala i zaigrana sigurno nisu to zaslužila. gorko mi je itekako, sutra mi je muka voditi ga u vrtić, a u petak imamo kao neku priredbu i druženje, sve gledam kako da izbjegnem dok nisam popričala sa ženom. bavim se mišlju da joj baš u petak, kao za božić darujem knjigu (autor mr.sc. Hal Edward Runkel), bez riječi. time ću joj dati poruku da ju ne planiram tužakati i raditi drame oko toga, nego da joj možda mogu pomoći. kad je krenuo u vrtić ja sam tetama napisala pismo o svom djetetu, (da im bude lakše približiti mu se jer je on jako težak na tome) i tad smo nekoliko puta ćaskale kad bih došla po njega, činila se suradljiva. i dovoljno pametna, čini mi se, da shvati da je ovo pomoć, ali i da postoje druge metode ako se baš hoće bosti s rogatima. mislim, zaista ne kanim dramiti, učim u zadnje vrijeme da to nikad nije dalo neke rezultate, taktiziranje u svemu i uvijek ima više smisla. ali moram joj nekako dati do znanja da sam čula i da znam što radi. jer urlanje je nasilje jednako udarcu, a to mom djetetu ne treba. ni drugima uostalom

[Ancica]

Neznam kaj da velim. Robijeva uciteljica (prosle godine Petrina) urla i, mada sam se prvih par put doslovno stepla kad sam je cula, sad me vise ne plasi, a ni klince (pitala sam ih). Ima vokalni kapacitet kao jedna jedina druga osoba koju znam (i koja mi je jako draga i ta njena osobina mi je cak pozitivno posebna).

Al ima urlanja i urlanja. Hocu reci, nije svako apriori urlanje lose, kao niti dobro. Ovisi o konktekstu, poruci koja prati urlanje i odnosu izmedu onog koji urla i onih na koje se urla.

[anne]

Link na gore spomenutu knjigu


http://www.profil.hr/index.php?cmd=s...izvod_id=11057

[koksy]

I ja sam jednom cula tetu da vice na jednog malca koji je plakao; "prestani! vidis da sam tu! sta sad hoces?" Ja sam taman svom malcu vani obuvala slapice. Nakon urlanja, otvorila je vrata jer me vjerovatno cula, pogledala sam ju onako ;"cula sam te i nemoj da se to vise ponovi" Ona se bas ocito posramila i moram priznat da nikad vise otad nisam cula da je podigla glas. Ustvari me najvise iziritiralo sto se radilo o jaslickoj grupi, vecina njih su jos bili na adaptaciji i mislim da im urlanje nije nikako olaksavalo prilagodbu. Ali ja sam to pripisala njenom losem danu, i da se ponovilo jos jednom sigurno to nebi presutjela. Pogotovo da je zavikala na moje dijete.

[sofke]

tko nije vikao (urlao) na svoje dijete, nek prvi baci kamen

ono što je apsolutno odvratno je stajati sa strane i slušati kako netko urla na nekoga, istina, a ljudi valjda misle da je više ok ak oni kao roditelji urlaju (ipak su si 'domaći'), ali ne i ako teta u vrtiću urla na 'tuđu' djecu..a mislim da je isto, urlao roditelj ili urlala teta

ja ne znam kaj bi na to rekla, jer sam se jučer tak izurlala na Sof da mi je još uvijek neugodno same sebe...eto, pogledala si je grdo, pa je valjda skužila, dobro da nisi (bar se meni čini) radila drame, kad ionako i sama vičeš..pardon, urlaš

[pomikaki]

dobro da si reagirala. Pa možda ne bi bilo loše da joj pokloniš knjigu? Možda to ne shvati krivo

[morska]

ne znam kaj ću, još sam u premišljanju, i nakon što sam prespavala nije mi ništa bolji okus u ustima od tog događaja. danas ću je vidjeti kad ću skupiti dijete valjda pa javim kak je prošlo. sasvim je jasno da ja nemam ništa veće ili manje pravo od ikog drugog urlati na svoje ili na tuđe dijete, i neću sebe braniti, bože sačuvaj. jedino, ja sam majka četiri godine i još uvijek tražim moduse u komunikaciji sa svojim djetetom, a mislim da je deračina najgore riješenje i nikad nije bila učinkovita, ni kratkoročno ni dugoročno. što je najgore, mislim da više šteti meni i mom autoritetu nad djetetom, i njegovu osjećaju sigurnosti, nego da sad stvara neke traume. ono što sam čula nikako ne može biti prihvatljivo. ako sam ja nakon tri godine staža s klincima u svakodnevnom, za sad uspješnom napredovanju, onda bi to trebala i teta u vrtiću nakon petnaest godina staža. okej, sustav u njih ne ulaže, ali ne ulaže bogznašto ni u mene na mom radnom mjestu, pa se sama trudim biti bolja, i sve što sam postigla rezultat je isključivo mog truda (i novca uostalom), a nije da imam astronomsku plaću mislim to je ta tema ne?

[lana74]

zamislite da dođete na šalter u banku pa se službenica izdere na vas !!!!

odakle nekom pravo a posebno ODGAJATELJU da urla na djecu?

ja znam nekad povisiti ton ali ne urlam niti volim urlanje, znači ako to rade neki roditelji onda je to i uredu da nam odgajatelji urlaju na djecu?

[kahna]

zamislite da dođete na šalter u banku pa se službenica izdere na vas !!!!

odakle nekom pravo a posebno ODGAJATELJU da urla na djecu?

ja znam nekad povisiti ton ali ne urlam niti volim urlanje, znači ako to rade neki roditelji onda je to i uredu da nam odgajatelji urlaju na djecu?

X

ja ne urlam, ustvari u vrlo vrlo vrlo rijetkim prilikama viknem i nikako nebi
tolerirala da netko urla na moje dijete.

Ostao je jadan zbunjen i zaprepašten kad smo imali goste pa je mama urlala na svoju dijecu.
Jadničak je zinuo, izbečio oči i nije znao kaj bi

[sofke]

dakle, ulovila sam tetu kako urla na djecu, ne viče, nego urla, posve izvan kontrole. kako sam i sama vrištalica (na intenzivnom odvikavanju), jako dobro razlikujem vikanje i urlanje.

autor knjige koju su mi nedavno kupili mm i moje dijete, "kako odgojiti dijete bez vikanja", slikovito to pojašnjava tako da netko drugi drži vaš daljinski upravljač, u ovom slučaju djeca iz grupe.

dakle, fakat mi se ne da moralizirati i uspoređivati ovo s tetama sa šaltera koje također znaju biti oho-ho drske, al dobro

al evo, hipotetsko pitanje..pokretačica topica tvrdi da i sama urla na svoje dijete, ali kada urla netko drugi onda bi reagirala..još sam skužila da se konkretno urlanje nije dogodilo dok je njeno dijete bilo tamo (što ne znači da neće)

i sad, jel ok biti tako osjetljiv kad čuješ druge, a sam biti isti

jel ok da se muž izderava na nas, ali ne i teta na šalteru, društveno je prihvatljivije, il?

smije se urlati na vlastito dijete, a na tuđe je nepristojno?

i ja mislim da je jako ružno da teta urla..ali i ja znam zaurlati kad me fakat raspiga..mislim, onda mi je to malo licemjerno s moje strane :/

[lana74]

pa nije ni čudo da neke tete sebi "dozvoljavaju" IZDERAVANJE kad očigledno (ako sam dobro shvatila) dobrom dijelu roditelja sa ove teme je to "ništa strašno" ili čak licemjerno osuđivati jer to puno roditelja radi i samo. :shock:

uspoređivati izderavanje muž na ženu, sa izderavanjem odgajatelja na jasličare i vrtičku djecu ???

[pomikaki]

dakle, ulovila sam tetu kako urla na djecu, ne viče, nego urla, posve izvan kontrole. kako sam i sama vrištalica (na intenzivnom odvikavanju), jako dobro razlikujem vikanje i urlanje.

autor knjige koju su mi nedavno kupili mm i moje dijete, "kako odgojiti dijete bez vikanja", slikovito to pojašnjava tako da netko drugi drži vaš daljinski upravljač, u ovom slučaju djeca iz grupe.

dakle, fakat mi se ne da moralizirati i uspoređivati ovo s tetama sa šaltera koje također znaju biti oho-ho drske, al dobro

al evo, hipotetsko pitanje..pokretačica topica tvrdi da i sama urla na svoje dijete, ali kada urla netko drugi onda bi reagirala..još sam skužila da se konkretno urlanje nije dogodilo dok je njeno dijete bilo tamo (što ne znači da neće)

i sad, jel ok biti tako osjetljiv kad čuješ druge, a sam biti isti

jel ok da se muž izderava na nas, ali ne i teta na šalteru, društveno je prihvatljivije, il?

smije se urlati na vlastito dijete, a na tuđe je nepristojno?

i ja mislim da je jako ružno da teta urla..ali i ja znam zaurlati kad me fakat raspiga..mislim, onda mi je to malo licemjerno s moje strane :/

napisala je da je vrištalica koja radi na tome da prestane. Što je po meni sasvim u redu. Isto tako opravdala bih i tetu ako joj se dogodi da drekne ali se trudi da se "popravi". Svi smo ljudi od krvi i mesa.

[Veki]

MOlim vas ne uspoređujte posao odgajatelja sa službenicom na šalteru. Ona radi svoj posao, a teta živi život sa djecom. Daleko je to od obavljanja posla, to je život
Stvar je u tome da ja djecu u mojoj grupi stvarno doživljavam kao svoje i tako se ponašam prema njima, sa svim svojim manama i vrlinama. To je naš život, ja prihvaćam njih , oni mene i ako i viknem objasnim o čemu se radi i oni to jako dobro razumiju. Nisam uvijek nasmijana, sretna i vesela jer ne želim glumatati. Ima dana kad sam tužna, a ima kad sam iznervirana.
Kao mlađi odgajatelj znala sam puknut i izderat se. Nije prihvatljivo, ali je prirodna reakcija. Kao šta je netko rekao neka baci kamen...
Sa godinama sam se istrenirala da izbjegavam te situacije i da se više kontroliram. ili sam jednostavno na neke stvari oguglala. Mislim da ima veze i to da što sam starija imam puno više razumjevanja.
Šta se tiče knjige, mislim da općenito odgajatelji dosta rade na sebi, imamo dosta radionica baš na tu temu.
Mislim da nije loša ideja pokloniti knjigu, ali obavezno uz lijepu posvetu i razgovor koji je objašnjava jer nitko ne voli biti posramljen

[lana74]

dakle, ulovila sam tetu kako urla na djecu, ne viče, nego urla, posve izvan kontrole.

nije mi jasno jel sam ja krivo razumila ovaj prvi post kad je ovo naišlo na takvo "odobravanje" ?

[Veki]

Nije odobravanje.
Radi se o tome da se teti odobrava jedino uvijek nasmiješeno lice, dobra volja, smirenost, opuštenost, a naš posao je ponekad sve samo to ne, jer je posao vrlo stresan.
Treba raditi na sebi, teti vrlo vjerojatno treba stručna pomoć kako bi adekvatnije reagirala jer takvo ponašanje sigurno nije za odobravanje.

[pomikaki]

ni ja ne odobravam, ali shvaćam, ako žena (teta, mama, službenica na blagajni) misli da taj problem treba riješiti i radi na sebi.

Ako misli da je to ok način uspostavljanja kontrole, nije u redu, pogotovo ako se radi o osobi koja je završila pedagoški fakultet ili školu i trebala bi malo više znati. Za odgajatelja mogu shvatiti da izgubi kontrolu ali ne i da smatra da je to u redu. I tu se ne može usporediti sa službenicom na šalteru kao ni s "nekvalificiranim" roditeljima.

Od osuđivanja neće nikom biti bolje. Svakom je lakše požaliti se nadređenom (premda nekima ni to nije lako), nego pristupiti ženi s razumijevanjem i pokušati joj dati podršku i pomoć da se promjeni. Jasno je i zašto, veća je mogućnost da će ta dobronamjerna osoba ostati po**ana, kao npr. ako morska pokloni teti tu knjigu velike su šanse da se teta uvrijedi. Kako to učiniti s taktom? Pitanje je sad. Ali to bi bio baš pravi dobronamjerni čin.
A ako je teta tip koji se ne misli mijenjati, onda je to druga stvar. Ali mi to ne možemo znati.

[morska]

hehe, svi se mi jako lako nađemo u poziciji da prosuđujemo i osuđujemo tuđe živote, slažem se, puno je teže lišiti se tog zadovoljstva i pokušati biti konstruktivan i suradljiv. Iako se zapravo nemam potrebu opravdavati, sjećam se da sam napisala da ni na jedno dijete ništa manje ili veće pravo nema urlati roditelj ili netko drugi.
Kako god, naravno da će knjiga biti "umotana" u posvetu i možda popratne riječi, ili će proći bez knjige i samo s riječima. Nisam ni mislila baciti joj to u krilo i poručiti joj "srami se", jer bi takvo ponašanje bilo jednako urlanju. I nitko nije rekao da je teta ovakva i onakva, zapravo sam nastojala biti vrlo jasna u opisu problema. Pitanje odgajateljima u ovoj temi, a shvatila sam sa vas ima: nije li to bit suradnje odgajatelj-roditelj, da jedni druge hvalimo kad smo dobro odigrali, pomažemo da dobro odigramo, ali i pokušamo popraviti ono što je loše odigrano? Zašto je to licemjerno? I tko je rekao da tete moraju uvijek biti nasmijane i dobre volje? Taj koji bi to tvrdio živio bi na marsu

[.kala.]

morska, vidim iz potpisa, Karlo je već dovoljno velik da ti prenese svoje dojmove o teti. pa što on kaže? priča li možda kako druga djeca reagiraju na nju?
jesi li ga ti upoznala sa stvarima i ponašanjima koja su prihvatljiva, a koja nisu? odnosno, što nikad ne treba tolerirati - ni od druge djece, ni od odraslih (makar oni bili i autoritet)

inače, mislim da svi imamo pravo na loš dan, no jednostavno mi je nepojmljivo uspoređivanje onog koji radi za šalterom s onim koji, nažalost nerijetko, pola radnog dana brine o djeci. neka mi nitko ne zamjeri (ni bauštela, ni nuklearni fizičari), no čuvanje djece je po meni najteži posao (odgovornost, kreativnost, uzornost, dosljednost, stabilnost....- sve to na jednom mjestu da bi se "radilo" na jednom mladom životu, da bi ga se odgajalo....)

[iki]

Neznam drage moje, nemogu to ni prožvakat ni progutat .

Nisam osoba debelih živaca, radim više od 7god. sa djecom (nije predškolski, al su mali) i nisam nikad bila u situaciji da si dozvolim ko rješenje uzeti - dreku.

Možda je vrtička dob nešto posebno, neznam pa nebum ni sudila, al svejedno .

[lana74]

inače, mislim da svi imamo pravo na loš dan, no jednostavno mi je nepojmljivo uspoređivanje onog koji radi za šalterom s onim koji, nažalost nerijetko, pola radnog dana brine o djeci. neka mi nitko ne zamjeri (ni bauštela, ni nuklearni fizičari), no čuvanje djece je po meni najteži posao (odgovornost, kreativnost, uzornost, dosljednost, stabilnost....- sve to na jednom mjestu da bi se "radilo" na jednom mladom životu, da bi ga se odgajalo

moram priznati da to je bila malo "šlampava" usporedba.
ali ne bi se složila baš u potpunosti s tobom.
čuvanje djece jest najodgovorniji posao ali vjeruj mi i ostali poslovi mogu biti vrlo TEŠKI. ja ne radim u prosvjeti ali mislim da također imam jako težak i odgovoran posao.
ako zbog ničeg drugog onda zato što u 15 godina svog radnog staža sam imala godišnjeg koliko naša teta u vrtiču u dvije godine. također radim 9 sati dnevno i još sat izgubim na put, dok naše tete rade 5 sati dnevno. tako da mislim da svaki posao ima svoje prednosti i nedostatke. znam da je teško nekad nakraj izači sa dvoje djece a da o 20 djece u grupi i nepomišljam kako je teško, ali zato je to 5 sati dnevno i godišnji preko ljeta od 2 mjeseca i preko zime 2 tjedna (ovako imaju naše tete) a ja se borim za 7 dana godišnjeg u firmi u kojoj radim već preko 7 godina.
i mogu mislit šta bi mi se desilo kad bi povisila TON NA NEGOG-mogla bi "spakirat stvari". a o stresu i presingu kad radiš kod privatnika da ne pričam, o zivkanju šefa u popodnevnim satima i predvečer kad mi i nije radno vrijeme.....EVO DIJETE MI IMA ČETRI GODINE A JA NISAM USPJELA NIJEDNO LJETO SKUPA SA OBITELJI OTIĆI SAMO TJEDAN DANA NEGDJE NA ODMOR.

[.kala.]

tako da mislim da svaki posao ima svoje prednosti i nedostatke.

to niti je sporno, niti je tema ove rasprave, zato se na to neću ni referirati (kuda bi otišao ovaj topic da sad svatko od nas krene opisivati svoja zahtjevna radna mjesta, teške radne dane, etc...)

ono što ću komentirati je to da sam posao s djecom ocijenila kao najteži po mnogim kriterijama, ne s aspekta odgojiteljice (jer to i nisam), već s aspekta roditelja. s tog stajališta razmišljam o težini tog posla, o sposobnostima koje dobar odgojitelj treba imati da bi se kvalitetno posvetio toj djeci i o žonglerskim sposobnostima kojima mora ovladati (svaki roditelj zna koliko je potrebno umijeća, sposobnosti, strpljenja i volje kad su djeca u pitanju).

[cinderella]

čuvanje djece

:shock: :shock: mislim da nitko ne može reći da se u vrtiću djeca čuvaju. čim se tako nešto kaže zna se koliko ta osoba podcjenjuje zvanje odgajatelja.

bez uvrede, možda je to slučajno "izletilo", ali nije ni približno realnosti

[lana74]

čuvanje djece

:shock: :shock: mislim da nitko ne može reći da se u vrtiću djeca čuvaju. čim se tako nešto kaže zna se koliko ta osoba podcjenjuje zvanje odgajatelja.

bez uvrede, možda je to slučajno "izletilo", ali nije ni približno realnosti

jutros dovodim dijete u vrtić u sedam sati (vrtić inače radi od 6).
nema naše tete. u prostoriji do naše sobe sjede kuharica i teta sa drugog kata i piju kavu. ulazim pomalo zbunjeno a one kažu: samo vi ostavite dijete u njenoj sobi, valjda će doći njena teta brzo, evo nije se još javila.
odvodim dijete u njenu sobu i ostavljam je sa još jednim dijetetom koje je tu bilo samo. odlazim....a njih dvije nastavljaju piti kavu.
:shock: :shock:
te dvije prostorije su jako blizu i tete čuju sve što se događa u njenoj sobi ali zar ne bi bilo normalno i realno da se bar jedna digla i bila u prostoriji sa djecom? vjeruj mi, jutros bih bila zadovoljna samo sa čuvanjem.
i ne, ne podcjenjujem ja važnost odgajatelja ni najmanje ali sam vidjela u realnosti da to nekad nema veze jedno sa drugim šta bi odgajatelj trebao biti i što jest. i pri tome ne mislim na naše dvije odgajateljice koje su stvarno brižne i dobre. ali u obilasku drugih vrtića a to sam radila često sam se svega nagledala....nažalost...

[morska]

samo da javim da od onda spletom okolnosti nisam skoro ni vidjela tetu, tako da zapravo nema ništa novo, osim što sam od njezine suradnice čula primjedbu da se "ne čudi što ju karlo baš ne voli". naime, to mi je neki dan naveo kao razlog zbog kojeg neće u vrtić, a zapravo je to bio neopisiv strah od božićne predstave u vrtiću koji sam i očekivala. nakon toga dobio je šarlah tako da nas nema do iza NG. što se tiče ove rasprave, mislim da je posao odgajatelja jednako lagan ili težak kao i svaki drugi, ovisi kako ga prihvatimo i imamo li za to talenta i sve druge predispozicije. međutim, urlanje odgajatelja usporedivo mi je s nepismenošću književnika ili što ja znam, šlampavošću soboslikara. naprosto radi se o suštini, tako ja to gledam. na stranu kvalitete mnogih odgajatelja, sigurno ih ima, i naša druga teta za sad se pokazala kao takva, ali mislim da je predškolski sustav kod nas na žalost još uvijek na razini osnova kad su mnoge stvari u pitanju. vjerujem da bi stoga većina ravnatelja vrtića na ovakvu primjedbu slegla ramenima i upitala "pa što hoćete kad ih u grupi ima 25" ili nešto slično. baš zato u tom zanimanju nekako očekujem od ljudi da se pokušaju sami nadograditi. inače, još uvijek nisam sigurna što da radim

[tanjads]

Ja već niz godina radim u školama, ugl. srednjim, sada i osnovnoj, a imamo i par predškolskih skupina (ali posebni programi pa je to malo drugačija priča). Kako moje (Filipove ) tete rade u vrtiću s klincima i kako vidim da radi moja rodica (ona snimi neke aktivnosti, pa je znala pregledavati kod nas da vidi kako je ispalo) s klincima, te koliko zainteresiranosti čujem od strane odgajatelja na stručnim skupovima - taj dio odgojno-obrazovnog sustava NAJBOLJE FUNKCIONIRA barem u zagrebu. Kako dalje ide (učiteljice, pa predmetna nastava, pa srednja) sve je manje razumijevanja za želje i potrebe učenika, naravno svaka čast izuzecima. Da bar OŠ funkcioniraju kao vrtići.

Meni je žao što odgajatelji pjene na riječ "čuvanje" jer je meni to jako bitno. Glavno mi je bilo da ga čuvaju dok sa na poslu i da je za to vrijeme s drugom djecom i da se igra. Odgoj, učenje, navike- to mi je dobrodošao bonus na kome sam zahvalna.

[tanjads]

Naravno, da ne odobravam urlanje na djecu. Na stranu priče o životu, zvanju i sl. - to je posao i profesionalni odnos mora postojati.
Osobno sam vikala samo jednom (a i tada nisam nekontrolirano urlala, nego smatram sasvim opravdano vikala) - na učenike 2. razreda srednje koji su bacili stolicu kroz prozor s trećeg kata.

[Lora163]

i mi imamo jednu tetu urlalicu ali ona to radi na jedan vrlo zanimljiv i zabavan način
Korina ju obožava ali respektira
teta Lucija je zakon

[devet_mjeseci]

Naravno, da ne odobravam urlanje na djecu. Na stranu priče o životu, zvanju i sl. - to je posao i profesionalni odnos mora postojati.
Osobno sam vikala samo jednom (a i tada nisam nekontrolirano urlala, nego smatram sasvim opravdano vikala) - na učenike 2. razreda srednje koji su bacili stolicu kroz prozor s trećeg kata.

Oprosti, morala sam se nasmijati - ja, naime, ne bih urlala niti vikala, ja bih nekome glavu otkinula.

Naše tete u Medvešćaku su stvarno za svaku pohvalu. Nikada nije bilo baš niti jedne zabrinjavajuće situacije. No, moram dodati da naš sin ide u staru baraku u Vlaškoj koja izgleda izvana očajno, ali ima odlične uvjete jer su po dvije, do čak tri tete na grupicu od njih najviše 20. Sve skupa funkcionira kao velika, složna obitelj. Kada su grupe ogromne, a teta malo, teško je biti anđeo, unatoč onoj "njima je posao da ne puknu" i slično... Trebalo bi za dobro sviju nekako rasteretiti vrtiće, ali mislim da je to utopija...

A po pitanju onoga čuvanje vs. odgajanje. Kada smo Mihovila upisali u jaslice, vodila sam ga na čuvanje. Ali danas, nakon svega što je naučio u jaslicama, teško ću ikada više upotrijebiti tu riječ. Osobno naprosto nisam mogla zamisliti da tako majušna dječica mogu zapravo toliko toga naučiti u kolektivu. Mislila sam da je stvar samo u socijalizaciji, ali mali je stekao niz pozitivnih navika i obrazaca ponašanja. Kad sam promatrala kako i što tete rade, duboko sam im se naklonila. Zato smo među aktivnim roditeljima koji uvijek pomažu kada ih se zamoli, nosimo materijale, papire za šaranje, predložila sam jedan projektić koji je prihvaćen i nadam se da će se do kraja godine realizirati i slično. Svaka čast tetama!

[kookolo]

ma otkuda vi znate što se dogodilo nešto prije nego je ona zaURLALA? to se ne vidi, ali se čuje tetu kako urla. ja sam izrazito protiv urlanja, ali svima vama su vaša djeca najdivnija i najkrasnija,a vjerujte da se pojedinci snime u raznim situacijama da biste opet vi rekli da to nije vaše dijete. što ako je neko drugo dijete bilo u opasnosti zbog klinca na kojeg je urlala, što ako je nešto moglo pasti na njega i teže ga ozljediti, što ako taj malac nakon tko zna koliko upozorenja nije prestajao raditi gluposti koje mogu biti opasne za drugu djecu??? da li da ta teta pusti ostalu djecu kojima je možda potrebnija zbog nečega u tome trenutku i da polako smireno priđe tome djetetu koji očito ne reagira na nju i njena upozorenja ili da ga u momentu prekine povikom? ajde zamislite sebe u takvoj situaciji. napominjem da ne opravdavam histeriziranje, ali isto tako ne opravdavam ni "ne dozvoljavam nikome na svijetu da digne glas na moje dijete". budite malo realniji! nije vaše dijete jedino u skupini, tamo su i druga djeca koja jednako zaslužuju pažnju od svojih teta. bolje da ponekad ozbiljno shvatite kada vam teta kaže kako se vaše dijete nije baš najljepše ponašalo koji dan. ako vam kaže! jer i ako kaže ja sam sto posto uvjerena da se to nije dogodilo samo jednom, dvaput ili triput nego zasigurno više puta. pa nikome nije do bezveznog tužakanja. a ona u nedoličnom ponašanju djeteta treba vašu pomoć. tete njih čuvaju neko vrijeme, najduže par godina, a vama ostaju za cijeli život. ispričavam se što sam ovako uletila i malo skrenula s teme, ali pogodila me jedna rečenica, iako opet napominjem da sam protiv bilo kakvog urlanja, izderavanja i sličnih stvari. treba razmisliti i o pozadini toga urlanja. možda je baš vaše dijete bilo pošteđeno nečega lošeg što se prekinulo povikom.

[Maxime]

Ja nisam miroljubiva a pogotovo nisam diplomata kada je moje dijete u pitanju. Doma ne urlamo medjusobno pa tako ne toleriramo da si to itko drugi dozvoljava.

Ja osobno bi zatrazila razgovor s tetom i ravnateljicom vrtica. Ukoliko razgovor ne bi imao rezultata napisala bi dopis ravnateljici i poslala kopiju nadleznim inspektoratima i ministarstvu.

[anin]

otići ću malo off, ali ne mogu ne komentirat ovo naprijed napisano, čuvanje - odgajanje i ostalo...Izložit ću samo svoje mišljenje ...a to je da ni sama ne razumijem tete koje se "pjene" na čuvanje...jer...od tuda je sve i krenulo, zar ne...Boravak djeteta u vrtiću podrazumijeva kombinaciju čuvanja, odgoja, njege, te djelovanja na razvoj svih djetetovih potencijala, poticanje svih segmenata djetetova razvoja različitim poticajima...Kombinacija "svih tih sastojaka" u pravom omjeru je dobitna kombinacija...Riječ čuvanje nije negativna, dapače..Odgajateljice valjda misle da ta riječ znači/tumači se u smislu da one ništa ne rade, pa onda naglašavaju sve ove druge komponente (pored čuvanja)..Osobno ne razumijem odgajateljice koje ne podnose tu riječ, kao što ne razumijem odgajateljice koje ne vole da ih roditelji zovu "teta"..
A sad da se vratim na temu..NEMA URLANJA!!!...Nema opravdanja za nekontrolirano urlanje..Naravno, pod uvjetom da stvarno znamo razlikovati nekontrolirano urlanje od npr. podvikivanja "stani!" kad je teta na jednom kraju sobe, a na suprotnom kraju djete srlja u opasnost i ona ga mora zaustavit..
Eto..

[Veki]

.Odgajateljice valjda misle da ta riječ znači/tumači se u smislu da one ništa ne rade, pa onda naglašavaju sve ove druge komponente (pored čuvanja)..Osobno ne razumijem odgajateljice koje ne podnose tu riječ, kao što ne razumijem odgajateljice koje ne vole da ih roditelji zovu "teta"..

Nije stvar u nepodnošenju riječi, ali ta riječ zaista ima jednu negativnu konotaciju. Ne znam zašto, ali ja sam često u svojoj praksi čula tu riječ u smislu omalovažavanja mog posla. Tipa :"Pa vi "samo" čuvate djecu, šta je tu teško", pa se ja nalazim u situaciji da objašnjavam kompleksnost posla kojim se bavim, za koji sam školovana i u kojem se stalno dalje educiram jer je to neopisivo važno u našem poslu.
Isto tako postoji termin teta-čuvalica koje samo čuvaju djecu, koje nisu educirane za posao odgajatelja ( i to je u redu, ne mislim zakonski, ali onaj koji angažira tetu -čuvalicu zna što dobiva time ).
Zato dok netko smatra da ja samo čuvam djecu, smatram degradacijom svog posla i ponižavanjem, a to ne dozvoljavam. Previše poštujem svoju profesiju.
A za riječ teta, zaista ne znam tko ima što protiv, jer je ona po meni zaista jedna topla i nježna riječ i jako sam ponosna šta sam "teta".

[anin]

.Odgajateljice valjda misle da ta riječ znači/tumači se u smislu da one ništa ne rade, pa onda naglašavaju sve ove druge komponente (pored čuvanja)..Osobno ne razumijem odgajateljice koje ne podnose tu riječ, kao što ne razumijem odgajateljice koje ne vole da ih roditelji zovu "teta"..

Nije stvar u nepodnošenju riječi, ali ta riječ zaista ima jednu negativnu konotaciju. Ne znam zašto, ali ja sam često u svojoj praksi čula tu riječ u smislu omalovažavanja mog posla. Tipa :"Pa vi "samo" čuvate djecu, šta je tu teško", pa se ja nalazim u situaciji da objašnjavam kompleksnost posla kojim se bavim, za koji sam školovana i u kojem se stalno dalje educiram jer je to neopisivo važno u našem poslu.
Isto tako postoji termin teta-čuvalica koje samo čuvaju djecu, koje nisu educirane za posao odgajatelja ( i to je u redu, ne mislim zakonski, ali onaj koji angažira tetu -čuvalicu zna što dobiva time ).
Zato dok netko smatra da ja samo čuvam djecu, smatram degradacijom svog posla i ponižavanjem, a to ne dozvoljavam. Previše poštujem svoju profesiju.
A za riječ teta, zaista ne znam tko ima što protiv, jer je ona po meni zaista jedna topla i nježna riječ i jako sam ponosna šta sam "teta".

Negativnu konotaciju ta riječ dobije, ako joj ljudi koji uopće ne znaju o čemu govore, takvu konotaciju pridodaju..
Meni je osobno moj otac, sasvim ozbiljno i ne zlonamjerno, kada sam ja upisivala fax komentirao "nisam znao da se za to mora studirat"!! :shock:
Osobno, ne stavljam se u situaciju da ikom objašnjavam kompleksnost svog poziva.. sa ljudima koji komentiraju tipa "pa vi samo čuvate djecu" ne ulazim u objašnjavanja, to su obično oni koji ni svojih jedno, dvoje ne mogu ni čuvati (a kamoli odgajati) ni par sati tjedno..
Možda bi se i trebala nekad upustit u objašnjavanje...Neznam..Znam da je naša profesija jako necijenjena s jedne strane, a s druge izložena stalnim promatranjem pod povećalom..Ne žalim se, sama sam birala ..
U svakom slučaju, ponosna sam što čuvam, odgajam, njegujem, potičem, i obogaćujem živote djeci koja jednim osmjehom sve to vrate..
Kolegice