biti cool ili?

[litala]

potakla me tema na dobnim skupinama 9-13 koju je otvorio theking...

pa sam krenula razmisljat o tom cool bivstvu tinejdzera


sto uopce znaci cool? kako se postaje cool? koje su odlike cool vrsnjaka?


jel to vodja "copora"? jel to onaj za kojeg se svi otimaju bit "najbolji prijatelj"? jel to onaj koji je uvijek svoj - a mozda nije najpopularniji? jel to homecoming queen? cheerleader girl? ili najbahatiji "razbijac" iz generacije?



mozda sam u nedoumici jer ja nikad nisam bila cool u grupi, nikad nisam bila "top" osoba (ni kao klinka ni kasnije), uvijek sam svjedocila tome da se cijeli djir vrti oko nekog drugog...


kako vi gledate na to? kako je bilo kad smo bili mladji? kako mislite da je sad? kako kod vasih/nasih klinaca?

zelimo li da nam djeca budu cool? zasto? zasto ne?

i na kraju - jel dobro biti cool ili ne? zasto?

[Ancica]

mozda sam u nedoumici jer ja nikad nisam bila cool u grupi, nikad nisam bila "top" osoba (ni kao klinka ni kasnije), uvijek sam svjedocila tome da se cijeli djir vrti oko nekog drugog...

moram

mislim da je to ono tipicno - the coolness is in the eye of the beholder 8)

[Zdenka2]

Moj sin još nema devet, ali se itekako bavi pitanjem je li cool ili nije, s najčešćim zaključkom da su svi drugi cool, samo on nije. No ipak se nekako već u razredu iskristaliziralo tko je cool - to su oni koje svi žele za prijatelje, koji su pametni i uspješni. Za biti cool nije baš jako dobro na bilo koji način stršati - u ovoj fazi nije im najvažnije "biti svoj" nego biti isti kao drugi. Moj sin je po nekim osobinama drugačiji od drugih, pa zato ulaže dodatan trud da bi u onome u čemu može bio isti. Nekako bih rekla da iza toga silno važnoga "kulerstva", barem za sada, stoji silna želja da budu prihvaćeni. U tom smislu, podržavam to, vidim da je mome M. jako važno da bude u toj cool ekipi, pa je onda i meni važno.

Moram dodati i da se slažem s Ančicom - istina je u oku promatrača, tako da su možda nekom drugom djetetu cool neka sasvim drugačija djeca od "kulera" mog M.

[Vlvl]

Ja razlikujem "biti cool" od biti u glavnoj grupi, biti "in". Biti skuliran prevodim s ne baš hladan ko špricer, ali barem staložen i miran, cool su oni koji su malo hladni, kojima nije jako stalo, koji ne žele jako - štogod. Pripadanje popularnoj grupi npr. 8) Kako je cool danas poželjno i zanimljivo (a sutra možda neće biti, bila su vremena u kojima su baš suosjećajne i angažirane duše od ljudi bile "cool") dobilo je i to novo značenje, nešto kao "prava faca".
I onda dolazi do zanimljivog preokreta: klinci adekvatne dobi se posve nekulerski trse biti cool, da bi bili zanimljiviji i društveno prihvatljiviji i prave face. A pripadanje glavnoj grupi, ili kakvoj god grupi, u toj je dobi jako važno. Osim toga, osjećaju se manje ranjivima kad ne iskazuju želje i osjećaje.

Želim li da budu cool? Ne želim da budu hladni i iskreno nezainteresirani, ni da budu preosjetljivi. Nekakva sredina bi bila ok. Naš veliki sinak postaje istinski sve skuliraniji, doživljavam to kao odraz sve veće unutarnje smirenosti, zadovoljstva sobom i svijetom - i to mi je važno. Ako je usput i u popularnoj grupi, ok. Dok pripadanje popularnoj grupi kao cilj i trud za kulerstvom kao sredstvom ne volim.

mozda sam u nedoumici jer ja nikad nisam bila cool u grupi, nikad nisam bila "top" osoba (ni kao klinka ni kasnije), uvijek sam svjedocila tome da se cijeli djir vrti oko nekog drugog...

Dugo je ovo vrijedilo i za mene, a onda sam s iznenađenjem na faksu i u društvu otkrila da sam jedna od tih... Ali to su godine u kojima osobine koje te u OŠ guraju na marginu počinju više vrijediti.

[topluvodu]

E baš si me takla u temu. Išla sam po slike da se prisjetim elite iz svojih starih školskih i fakultetskih dana.
Ako uzmemo za premisu da većina odlučuje tko je kul onda se iz moje obrazovne prošlosti mogu sjetiti da to nikada nije bila osoba kojoj je obrazovanje bilo primarno, nikada to nije bila individualka/ac i baš nikada to nije bila osoba izrazitih empatičkih sposobnosti, ali zato je imala dobru jezičinu. Uglavnom samoživi i elitistički nastrojeni, barem ljepuškasti a i starci im nisu štedjeli na oblekici. Danas su redom svi mediokriteti osim jedne cure.
I baš nikad nisam bila cool, a tako sam htjela biti sve do neke 16-te godine. Onda me opalio individualizam.
Ali ja sam svo školovanje dovršila u socijalizmu, pa možda je sve tada bilo mračno. Možda danas elita izgleda svjetlije?
Za svoje dijete želim da bude cool sve dok ne ojača dovoljno da shvati da može biti svoj.

[fegusti]

ja mislim da si ti, litala, baš 8)

[NatasaM...]

onda se iz moje obrazovne prošlosti mogu sjetiti da to nikada nije bila osoba kojoj je obrazovanje bilo primarno, nikada to nije bila individualka/ac i baš nikada to nije bila osoba izrazitih empatičkih sposobnosti, ali zato je imala dobru jezičinu. Uglavnom samoživi i elitistički nastrojeni, barem ljepuškasti a i starci im nisu štedjeli na oblekici.

e da, tako je bilo
a ja sam oduvijek furala individualizam

glede mojih cura, voljela bih da budu kao i ja
ali nema sanse, prerazlicite su, vec sad vidim kod starije da zeli sve sto i njene prijateljice i nemam pojma kako se nositi s tim

[Zdenka2]

Čini se da ta riječ ima vrlo različita značenja - za mene, a to ide preko mog sina (kći još ne razmišlja o tome), "cool" ne znači "in", odnosno ne znači pripadnost skupini popularnih, nego znači biti svoj, a biti prihvaćen. Mislim da moj sin na to tako gleda.

U mom školovanju bilo nas je svakakvih, a prijatelji su mi ostali i pravim su se ljudima pokazali i oni koji su bili u najnovijoj oblekici iz Trsta i oni u oblekici iz Robnog magazina i oni koji su u kućnoj radinosti šivali odjeću da bi bili posebni. To je samo izvanjsko. Kad bolje promislim, najzanimljiviji u razredu bili su mi oni isti kao i mom sinu, pametni i svoji, bez obzira na školski uspjeh, izgled i slično.

[kloklo]

nego znači biti svoj, a biti prihvaćen

Ovo je definicija koju želim sojim klincovima kad porastu :D
Zdenka

[cvijeta73]

nego znači biti svoj, a biti prihvaćen

Ovo je definicija koju želim sojim klincovima kad porastu :D
Zdenka

e, i ja bih tako, ali kao da je to lako. to je, za većinu, ipak najteže postići. naročito kad govorimo o klincima. poslije je već lakše, npr. na faksu. ali, poslije se i gubi taj pojam :/
litala, ovo je jedna 8) tema.

[brane]

ja imam sestru "tinejđericu"...
njoj je jako bitno biti cool
ona kaže da su ona i njene cure, "kul, fensi-šmensi"
bitno je biti cool
bitno je biti IN
bitno je slijediti grupu jer ako ne slijediš grupu nisi IN i nisi dio grupe
samo rijetki opstaju ako ne slijede pravila grupe...

hm.....

moja djeca neće u pubertet...ne-ne....

[yaya]

Ni meni pojmovi biti kul i biti vođa nisu isti. Vođe su osobe koji znaju nametnuti svoj stav i za sobom povući određeni broj "sljedbenika" i te osobe funkcioniraju upravo kroz tu ulogu vođe, bez sljedbenika ne funkcioniraju. Kul osobe su po mom mišljenju individualci koji ne moraju biti glavni u društvu i ne moraju imati čopor sljedbenika i izvrsno funkcioniraju i bez tog čopora, a na neki sebi svojstven način su posebni. Sonja nije tip vođe ali nije ni tip sljedbenika, jednostavno je nekako sama za sebe i tako izvrsno funkcionira.

[mandy]

evo još jedne mame curke koja ide u 7.r. i kaže za sebe da "uopće nije cool,ni in,da je obična bubalica, koja ima sve petice,od koje samo svi prepisuju,koja svira u glazbi,bavi se sportom";lani su je na razrednom izboru za miss izabrali za 1.pratilju,ali ona i dalje misli da nije in,a da je cool cura sa pramenovima,koja ima 2 jedinice na polugodištu,nosi crnu majicu sa nirvanom,prostači i druži se samo sa dečkima;ja mislim da moja garavuša nije tip ni za coolericu ni za sljedbenicu,mada često traži podršku i odobravanje (ali tko ne traži,a pogotovo u toj dobi);nastojim joj biti potpora u traženju sebe,a što će odrastanje donijeti,tko zna?mlađa,izraziti individualac,3.r. na odmoru se ne druži sa curama iz svog razreda,nego ide u drugi,gdje su joj frendice iz vrtića,ne mari ni za kog i gura po svom;meni su divne obje (naravno),a svi znamo da je ionako fasada jedna stvar,a nutrina sasvim nešto drugo,te da i sami često "zaglumimo" da smo cool,a u sebi plačemo;mislim da im stavrno nije lako u ovom svijetu i da su očekivanja prema njima velika,čini mi se da je bilo drugačije dok sam ja bila u pubertetu(prije 20 god),lakše i neopterećenije;onda mi se činilo da nisam cool ni glavna,nisam to ni sad,ali me nije ni briga,jer sam sigurna u svoje kvalitete,a sa nekih 13,14 to nitko nije;želim da odrastu u kvalitetne ljude, a sve više želim i da se nauče "laktati"kroz život,jer mi se čini da to nosi puno prednosti u životu