vikki prvotno napisa
wewa, ja sam oduvijek bila dosta racionalna i znala sam se u glavi odmaknuti od tih problema i usredotočiti na ono što je važno za svakodnevno funkcioniranje i planiranje budućnosti. Tj., na mene uopće nije utjecao alkoholizam osim na način da mi je jaako teško zbog majke koja je otrpjela za sve nas zajedno i ti se tragovi ne mogu izbrisati tek tako niti vratiti godine koje su provedene u plaču i strahu. Sasvim drugi primjer kako to može utjecati na dijete je moj brat, koji je i sam godinama alkoholičar i posato je emocionalno i psihički vrlo labilna osoba (sad je u 30-im godinama). Istina, on kaže da nije jer ne pije svaki dan, ali ako netko ne može stati na čaši vina ili pive, već pije dok god alkohola ima na stolu, anakon par kapljica ne zna što priča, pa to je čisti alkoholizam.
Dakle, djeca su različlita i na njih će različito utjecati alkoholizam roditelja (ovisno o karakterima).
Ja danas jedino ne bih podnijela da mi muž popije više od neke "dopuštene" granice (ovisno, dakako, o prigodi), i to više zbog toga što vodim računa o nekakvom "zdravom" načinu života, negoli zato što se bojim alkoholizma. Hvala Bogu, pa on u pravilu ne pije (kakve proslavice, i to vrlo malu količinu) pa sam mirna.
Odgovori s citatom