lidać, najružnije je što je tebi nametnula osjećaj krivnje.
ona prijateljica koju sam spomenula u prvom postu kaže da joj je dugo trebalo da se oslobodi tog osjećaja i osvijesti da nije ona kriva za majčin alkoholizam.
možda ne bi bilo loše da odeš psihologu na razgovor čisto iz razloga da se naučiš nositi s tim ružnim osjećajima ili odeš na neku radionicu jačanja samopouzdanja.
obiteljski centri imaju psihologa i često organiziraju predavanja i radionice o poboljšanju komunikacije, savladavanja stresa...
na tebe se vrši dvostruki pritisak - s jedne strane tu je otac alkoholičar, a s druge majka koja to ne osuđuje i priklanja mu se optužujući tebe.
zna li tm s kakvom tjeskobom živiš i što osjećaš prema roditeljima? u kakvom je on odnosu s njima?