možda bi trebao biti odlučniji kada zna s kakvim strahom živiš.lidać prvotno napisa
vjerojatno je zbunjen jer bi ti jednom htjela otići a onda baš i ne.
počni od toga da si posložiš prioritete.
da li ti je važnija materijalna sigurnost ili bi radije živjela skromnije u zdravom i poticajnom okruženju bez straha?
ako ti je važnije ovo drugo a nemaš materijalne mogućnosti za odlazak, zacrtaj si to kao cilj.
dogovori s tm-om kako da nađete mogućnost za osamostaljenje.
vrlo je moguće da ćeš svoj strah prenijeti na dijete, pa neka ti to bude motiv za akciju...
evo, to su samo neke ideje... sretno![]()