Čupa i grebe za vas, ali ne može se suočiti sa alkoholizmom, jer je bitka teška i mislim da se svi boje neuspjeha i težine i nevjere u samog sebe...
Ne grize on zbog nas već zbog sebe jer je sebičan. Sada ostaje bez tla pod nogama i sigurnog utočišta i to svojom krivicom i s time se ne može suočiti. Negdje u sebi osjeća neku izvitoperenu ljubav prema djeci ali je ne zna pokazati a niti primiti ono što mu ona pružaju. Za Božić je kćerki kupio majicu za koju znam da si je ona sama ne bi odabrala ali kada smo išli na ručak kod none htjela ju je obući. Time mu je željela pokazati kako joj je stalo do njega, a on se pojavio prilično pripit i zaspao za stolom. Nije mogao vidjeti razočarenje u njenim očima. Vjerovala je, kao uostalom i ja, da će iskoristiti priliku da ugodno provedemo vrijeme, a on nije imao snage i hrabrosti pojaviti se trijezan.
Osim savjesti sustižu ga i dugovi. Dan prije Božića sam internet bankarstvom plaćala telefon i kako imam punomoć na njegov račun vidjela sam da je prekoračio dozvoljeni minus i dobio opomenu. To sam mu rekla i zamolila ga da mi otkaže punomoć jer se ne želim nervirati zbog njegovih dugovanja, a on je rekao da će to riješiti. Nakon dva dana me nazvao i pitao da li bi mu mogla prebaciti 500 kn. :shock: Nisam pristala bez obzira na obećanje da će mi popodne vratiti novac.
...I još uvijek ne želi priznati da mu je potrebna pomoć. Uvjeren je kako smo ga svi izdali. Mamu je optužio da se okrenula protiv njega kada je pokušala s njim razgovarati. Ma zašto smo se svi protiv njega urotili i što nam je to tako nažao učinio a da s tim ne bi mogao nastaviti? Što se to s nama odjednom dogodilo? Zašto više jednostavno, kao i dosad, ne možemo okrenuti glavu od problema i šutke podnositi njegovo neodgovorno ponašanje?
Takva je njegova percepcija stvarnosti.